Mozart i Salieri ili priča o talentima – II dio

Mozart ili ništa  mi nije dovoljno!!!

WolfgangAmadeus Mozart (1756. – 1791.), austrijski kompozitor i glazbenik, dobio je od Boga glazbeni genij. Bio je čudo od djeteta; do desete je godine već bio priznati kompozitor i glazbenik u čitavoj Europi. Cijela mu je obitelj bila ‘glazbena’: sestra pjevačica a otac kompozitor koji se posvetio promicanju svoje djece, naročito mladog Mozarta. Car je od njega naručivao opere za dvorsku operu; čak je, usprkos vladajućem talijanskom klanu na dvoru, od njega naručio operu na njemačkom! Na kraju je Mozart dobio i mjesto dvorskog kompozitora sa stalnom plaćom.

Međutim, njemu ništa nije bilo dovoljno. Precjenjivao je svoj genij, govorio kako su svi ostali glupi i loši, a on najveći. Sve oko sebe prezirao je jer je smatrao da su ili nedovoljno talentirani ili nesposobni shvatiti ga. Smatrao je da zbog talenta zaslužuje apsolutno sve! I sav novac koji želi, i sve pozicije, i svu čast, i svu slavu. Sve što bi dobio, bilo mu je nedostatno. Optuživao je Salierija i ostale Talijane u Beču da mu onemogućavaju stvaranje, ogovarao ih je i vrijeđao. Bio je neuljudan, nepristojan, okrutan, prost i vulgaran. On zapravo nije imao veliko obrazovanje osim glazbenog, bio je fah idiot. A nije imao ni socijalno ponašanje, čitav se život ponašao kao razmaženo derište. To je prolazilo kad je imao pet godina ali s trideset je bilo malo nezgodno. Uz to kad je bio mali vodio ga je otac a kad se osamostalio trebao je preuzeti odgovornost za vlastiti život  ali to nije htio ili mogao.  Bio je neodgovoran i rastrošan preko svake mjere. Sav novac koji bi zaradio, potrošio bi za tren. Danas ga se neprestano žali, kao jadan, bio je neshvaćeni i potplaćeni umjetnik, ali to nije istina. To je bilo vrijeme kmetstva u Europi! Dakle, jako je mali postotak ljudi živio tim stilom života kojim je Mozart živio! On je puno zarađivao, ali ništa mu nije bilo dovoljno. Stalno je mislio da zaslužuje više.

Iako je dobio velik poklon od Boga, nije Boga ni upoznao jer je živio potpuno neodgovorno i bahato. Istina je da ga unatoč njegovoj velikoj popularnosti suvremenici nisu mogli shvatiti u potpunosti. Priča se da mu car Josip II. jednom rekao: „To što Vi radite je očito genijalno, ali to je za naše uši previše nota!“Ali je svejedno bilo i dovoljno onih koji su ga voljeli i cijenili, i dovoljno novca, i dovoljno pozicija za njega…

Mozart je umro mlad, u 35. godini, skladajući „Rekvijem“, misu za mrtve, koji nije dovršio. Umro je od neke groznice koju tadašnja medicina nije mogla dijagnosticirati, a sumnjalo se da ga je Salieri otrovao. Možda; ali lako je moguće da su Mozarta stajali glave njegovi poroci – pijančevanje, nespavanje, vulgarnosti… Živio je intenzivno, krenuo rano i nije ni čudo da je ‘izgorio’. Bio je neodgovoran prema svom talentu. Prema daru koji je dobio ponašao se nezahvalno i nije ga bio svjestan. Odnosno, bio je svjestan da je genijalan, ali ne i da mu je to dao netko kome bi trebao biti zahvalan i odgovoran. Mislio je da je taj talent iznad svega.On je imao punu demižonu pa je stalno gledao one manje boce i podsmjehivao im se. Što znači da ni on nije bio ispunjen Božjom ljubavi nego taštinom. To je bio njegov grijeh: taština i oholost  zbog onoga što ima, i neodgovornost prema tome! Svoj je talent protratio; da je živio drugačije, mogao je napraviti još mnogo genijalnih stvari.

Što ćeš ti izabrati ili prispodoba o talentima

Što su uopće talenti, i što da radimo s njima? Je li nam to netko nekad rekao? Naravno da jest. U Bibliji je zapisana prispodoba koju je ispričao Isus:

„Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.“ „Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’“ „Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’“ „A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’“ „’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’“ (Mt 25,14-30)

Talent o kojemu se govori u ovoj biblijskoj prispodobi u našem jeziku znači starogrčku novčanu jedinicu i mjeru za težinu ali i iznimnu stvaralačku i intelektualnu sposobnost na nekom području, dar (npr. pjesnički talent).[1] Ta dva značenja odlično idu uz ovu prispodobu jer ona ne govori samo o novcu koji je Gospodar povjerio slugama a onda od njih tražio račun, nego o svim darovima koje nam je Bog dao na raspolaganje na zemlji. I o svim talentima. Ona nam kaže da su svi ti talenti koje smo dobili – poklon „svakome po njegovoj sposobnosti“! Ali prema Božjoj, a ne našoj procjeni vlastitih sposobnosti! Talenti koje dobijemo su, dakle, potpuno nezasluženi i ne možemo ih zaslužiti. Ali naša je odgovornost kako ćemo ih upotrijebiti. I što više dobijemo, veća nam je odgovornost. Kao što se vidi iz prispodobe. I kao što je rečeno i na drugim mjestima u Bibliji: „komu je više dano, od njega će se više i tražiti.“  Nelogično je da se Gospodar naljuti tako jako na onog slugu što ništa nije napravio s  jednim  novčićem. Pa radi se o jednom talentu! Nelogično je ako se radi o novcu, ali ne i ako se radi o našem životu koji nam je darovan i koji je važan jer određuje vječni život naše duše.

Svakome od nas Bog daje neke talente. Različite. Nešto dobijemo, a nešto ne. Svatko mora odlučiti tko je. Prvo mora zapravo postati svjestan darova koje je dobio. Zatim svatko mora za sebe odlučiti što će s njima napraviti – hoće li ih razvijati ili zanemariti. Hoće li biti zahvalan za one koje je dobio i radovati im se ili će biti ljut zbog onih koje nije dobio. Hoće li zbog ljubomore i nezadovoljstva zbog onog što nije dobio zanemariti ono što je dobio, ili će nadvladati ljubomoru zahvalnošću prema Bogu. Hoće li biti kreativan i upotrijebiti sve svoje talente ili će biti destruktivan i raditi protiv tuđih… Hoće li uživati u punoći svoje boce ili nastojati razbiti tuđe jer su mu premale, prevelike, drugačijeg olbika. I to svatko mora odlučiti za sebe, uvijek ispočetka. Svatko od nas mora odlučiti je li Mozart ili Salieri, ili ide pravim putem dobrog Sluge. Jer svi talenti služe isključivo da nam pomognu u ovom životu zaslužiti vječni život, spasiti dušu! Sve je drugo manje važno.