Što je to u pogledu, bliskosti, ljepoti i ljubavi koje mladić ili djevojka u jednome, nenadanom trenutku osjete i ne mogu mu se oduprijeti… ne mogu ga zanijekati… ne mogu ga se „riješiti“, ne mogu ne misliti na nj… Sv. Marko kaže: “Isus ga pogleda i zavoli.“ (Mk 10, 21) Isusov pogled tako je očarao nekoga mladića koji je pitao: „Što mi je činiti da pođem za Tobom?“ (Mk 10, 17b) da je – shvativši kako je poziv na nasljedovanje takav da ga ne može ispuniti, da se ne usudi prodati sve, dati siromasima, i tek tada, posve osiromašen i ogoljen slijediti Učitelja – otišao od njega žalostan. Vjerujemo da je do kraja života, bez obzira kako ga je proživio osjećao tugu i prazninu, neku neizrecivu nostalgiju kad god bi čuo nešto o Isusu, Njegovim propovjedima, čudesima, Muci, smrti, ali i o Njegovu uskrsnuću. Vjerujemo da se mnogo puta s uzdahom pitao: “Što bi bilo da sam imao hrabrosti slijediti Ga?“ Danas ga prepoznajemo kao onoga koji je bogat, a ipak duhom i dušom prazan, depresivan, moćan, ali u isto vrijeme pun straha kojega se ne uspijeva osloboditi. Svoju prazninu „liječi“ skupim jahtama, automobilima, brakovima, drogom… Uzalud!
Ali kad je jedan mladić, bogat i šarmantan, prije više od osam stoljeća susreo taj Isusov pogled i opijen ljepotom i ljubavlju toga pogleda ostavio sve svoje bogatstvo i svoju obitelj da bi Ga slijedio, nije ni slutio da je promijenio lice Europe. Taj davni mladić, sv. Franjo Asiški neshvatljivom karizmom privlačnosti, poetičnosti, razigranosti, ljubavi i radosti i danas svjedoči mladićima iz svakoga naroda i jezika kako je Isusov pogled prelijep i kako je predivno slijediti ga puninom svoga bića, bez ikakvog kompromisa.
Samo u tome duhu možemo razumjeti čin polaganja prvih redovničkih zavjeta kojemu su 30. kolovoza pristupili sedmorica mladih franjevaca u svetištu Gospe Trsatske u Rijeci. Petorica su mladi franjevci hrvatske Provincije sv. Ćirila i Metoda, jedan je član slovenske franjevačke Provincije sv. Križa, a jedan hrvatske Provincije sv. Jeronima. Na godinu dana su se zavjetovali na čistoću, siromaštvo i poslušnost svojim redovničkim poglavarima. Dane Bošnjak, Gabrijel Bošnjak, Ivica Janjić, Tomislav Kosar i David Sedlar zavjete su položili provincijalu Provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željku Željeznaku, na ruke fra Andrije Bilokapića, provincijala Provincije sv. Jeronima zavjete je položio Dario Kaurin, a pred provincijalnim ministrom slovenske franjevačke Provincije sv. Križa, fra Stanom Zore, zavjetovao se Damjan Kern.
Svečanu svetu misu, tijekom koje su mladi franjevci polagali svoje prve redovničke zavjete te ih vlastoručno pred cijelom zajednicom vjernika i svoje subraće potpisali, predvodio je provincijalni ministar hrvatske Provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Željeznak, a suslaviteljili su bili provincijali hrvatske Provincije sv. Jeronima fra Andrija Bilokapić i provincijal slovenske Provincije sv. Križa Stane Zore. Tijekom mise pjevali su mladi franjevci, što je cijeloj svečanosti dodalo ljepotu, „evanđeoski šarm“ karizme sv. Franje, kojega je jedan hrvatski
franjevac, i sam „zaveden njegovim šarmom“, fra Ivon Ćuk, nazvao „vječnim zaljubljenikom“.
Poslije svete mise vjernici su sa zanimanjem ispitivali mlade, nasmiješene fratre, čija su lica zračila radošću, što je to što ih je privuklo da svoje živote, u najljepšim, mladenačkim godinama posvete služenju Crkvi po karizmi sv. Franje. Nisu znali objasniti, ali njihova lica i pogledi govorili su kako su našli, kako bi Zaručnica iz „Pjesme nad pjesmama“ rekla, „ljubav koja je jača od smrti“ (Pj 8, 6), i kojoj nisu mogli odoljeti. Tako smo čuli da je Dane Bošnjak iz Našica – profesor matematike, dok je Gabrijel Bošnjak iz Vrpolja završio Elektrotehnički fakultet u Osijeku. Nama je pažnju privukao visoki, nasmijani mladi fratar, kratko ošišane kose, kojega smo prepoznali s televizije. Josip Pavlović bio je student Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku, gdje je studirao Hortikulturu. Tijekom akademske godine 2012./2013. sa svojim je prijateljem u Studentskome domu prikupljao plastične boce, te ih prodavao, pa su za taj novac, ti sjajni mladići, kupovali pelene za o. Glogovića i njegov „Betlehem“. O tome pothvatu izvjestila je lokalna televizija, a potom i HRT u emisiji „Mir i dobro“. Ipak, svi studenti koji se okupljaju oko o. Areka, studentskoga kapelana osječkoga Sveučilišta i udruge „DUHOS“, bili su iznenađeni i ganuti kad su na kraju akademske godine poslije tjednoga klanjanja čuli kako Josip, širokim osmijehom i vedrim pogledom, sve prisutne obavještava da je osjetio Isusov poziv na redovništvo, te da prekida studij i postaje franjevac! Puna župna crkva sv. Ćirila i Metoda odjeknula je snažnim pljeskom iznenađenja, odobravanja i čestitanja! U mnogim je očima zaiskrila suza! Bravo, Josipe! Isus te vodio, Gospa čuvala i Trojedini Bog blagoslovio kroz sve dane tvoga života, govorila su srca!
Sad smo ga na Trsatu jedva prepoznali: nismo ga mogli zamisliti u franjevačkome habitu. S jednakom radošću i ganućem s kojim su ga studenti i o. Arek iz Osijeka, te obitelj i rodbina iz Ivankova ispratili – obradovali smo se kad smo ga vidjeli jednako dragog, nasmijanog i odlučnog u odluci da postane fratar. Kao sv. Franjo, „vječni zaljubljenik“ u Isusa, Zaručnika svoje duše, vječnoga Zaručnika Crkve. Obećali smo da ćemo moliti za njega i kad Isus bude tražio njegovu „samoću i kaplje znoja“, te za ustrajnost na putu svetosti, na koji ga je Učitelj pozvao.
Ana Penić