Istina o planiranju

by admin

Planiranje je jedna od bitnih sastavnica svakog uspješnog posla i izvršenog zadatka. Voliš li planirati baš sve, ili neke stvari planiraš, a neke obavljaš spontano, ili ne podnosiš ikakav raspored, to je svakako individualna stvar. Ali kakve veze vjera ima sa planiranjem? U nastavku promisli o svom odnosu prema obvezama koje preuzimaš i pronađi nekoliko savjeta kako planirati na pravi način…

Idu li ti stvari u životu onako kako si isplanirao? Ostvaruješ li sve što si zacrtaš?

Dobro je često promišljati o svom životu i ciljevima jer smo tako bliže ostvariti ih. Također je korisno zapisati si sve svoje ideje i misli kako bismo ih mogli razvijati. Također, bilježenjem ćemo često lakše ostvariti želje jer su nam u glavi često razbacane, a na papiru ih polako svrstavamo i pridajemo im veće značenje. Vrlo je korisno imati planer ili bilo kakav kalendar aktivnosti kako bismo što kvalitetnije obavljali sve svoje zadatke. Od malena nas uče da imamo nešto čemu težimo u životu i neka se razvijamo prema nekom planu: rasporedi, kalendari, popisi i slično. U redu je koristiti bilo koju metodu ako si s time zadovoljna osoba, te nemaš osjećaj pritiska ali na zdrav način poimaš svoje obveze i obavljaš ono što želiš/trebaš u optimalnom roku. No, problem je kada postaneš previše nezadovoljan ako nešto ne uspije te se ne uspijevaš motivirati na daljnji rad. Isto tako, opasnost leži u tome ako ne znaš planirati realno ili čak ako uopće ništa ne planiraš.

Pitaš li se često koji su tvoji planovi? Što želiš ostvariti?

Razmisli gdje si sada, što te ispunjava, što misliš da su tvoje pozitivne i korisne vještine, a što ne voliš raditi, što ne možeš raditi. Postoji li nešto što trebaš raditi a ne znaš kako?  Posvijesti si kako djeluješ, kako se ophodiš prema drugima, te kako od njih tražiš pomoć i jesi li osoba koja je spremna izaći drugima u susret čak i kad imaš puno obveza i gužvu. Tvoji dnevni planovi, slobodne aktivnosti, ponašanje prema obvezama na fakultetu, rad u zajednici i drugo puno govore o tvojoj duhovnosti, ali ti i puno pomažu da se razviješ. Ali imaj na umu da je jako važan i tvoj stav prema stvarima koje obavljaš, a upravo tvoji osjećaji i misli prema onome što radiš mogu biti bitniji čak i od rezultata koje postižeš. Također, pokazalo se da kad imaš pozitivniji stav uz optimalan trud (ne iznad granica mogućnosti!) rezultati su puno bolji!

Kako ostvaruješ svoje planove?

Oko sebe imamo puno ljudi s različitim odnosima prema svom radu i obvezama. Tako često susrećemo ljude koji su robovi određenih planova, te se zbog toga jako često razočaravaju i rastužuju kad stvari ne idu onako kako su oni zamislili, prema nekom njihovom planu koji ispunjava određene kriterije, zamisli i dovodi do određenih rezultata ili barem oni tvrde da to tako MORA biti, misleći kako znaju najbolje. Upravo takvo stresno ponašanje je karakteristično za razmišljanje ljudi današnjice, za ambiciozne suvremene ljude. Uče nas kako je bitno imati samokontrolu, naglašavati svoju individualnost (ali velikim brojem ukrasa, maski i dodataka!) i stremiti ostvarenju ugleda, položaja i moći. No, Božja škola je ipak malo drugačija.

Što Bog kaže na naše planove?

Mi smo Božja djeca stvorena na Njegovu sliku i priliku. Koliko samo tih nekoliko riječi puno govori. Bog nam je po prirodi dao ljepotu, našu individualnost, osobitost i specifične vještine koje su zaista jedinstvene za svakoga. On nam krštenjem, sakramentima i svakim našim prihvaćanjem Njega, svaki dan, otvara velike mogućnosti svojstvene samo nama, ali koje se prema Njegovom Planu (ljubavi i smisla) nadopunjuju s ostvarenjima drugih ljudi.

Uči nas da smo uistinu odgovorni za puno toga, ali kao vjernici će nam On i davati odgovore na naša traženja: Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću (Iv 14,14). Ono što bi se trebalo potvrđivati po nama vjernicima jest da u zadatke i aktivnosti kojih se prihvaćamo ulazimo čistoga srca, bez grča i gunđanja: Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti (Post 4,7).

Svoje djelovanje trebamo prepuštati Božjoj milosti koja našu slobodnu volju u kojoj odabiremo Njegov put blagoslivlja, ali na način i u vrijeme koje je za nas najbolje. Upravo to se može potvrditi i po svjedočenjima u zajednici kakva je npr. Duhos. Puno mladih ljudi koji su svoje želje i ciljeve prepustili Bogu da ih dovršava i ispunjava te da njihov rad vodi, potvrđuju kako su neočekivane nagrade koje su primili rezultati prepuštanju Božjem planu: “Što Ti potpunije vjerujem, to me više blagoslivljaš na načine koje ne bih mogla ni zamisliti.”

Jer Bog nas najbolje razumije, On vidi naše napore i On nam za njih daje ono što trebamo: Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela (2 Ljet 15,7 ).  Ali, ti blagoslovi dolaze kao kruna nesebičnosti, truda i ljubavi, a ne očekivanja kako će uslijediti bogata nagrada. Ono što nas ljude oblikuje je to da smo pretjerano fokusirani na konačne ciljeve, a premalo na proces rada kojim se bavimo, te tako ne vidimo koliko zapravo ostvarujemo tim manjim koracima, onemogućavamo da nas Bog odvede pravom cilju, onom cilju koji on vidi za nas ali i teško slavimo uspjehe koje nam Bog poklanja samo u miru svog srca: Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti (Izr 29,23). Zato trebamo izgrađivati zreliju strpljivost, poslušnost i prihvaćati slobodu koja se očituje u tome da mi ne znamo što je za nas najbolje, ali prihvaćamo raditi i voljeti – živjeti Božje blagoslove: Ti se dakle Bogu svojem vrati, čuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda (Hoš 12,7).

Savjeti kako bolje obavljati svoje zadatke:

prije svakog rada se pomoli i prepusti se Bogu da te vodi na tvom putu
uloži dosta truda i prihvati odgovornosti koje imaš kao blagoslove
ne zanemaruj druge, pomaži im ali i prihvati tuđu pomoć
razlikuj pomaganje i obavljanje umjesto nekoga što je obostrano jako štetno
ukoliko ne možeš sam, zamoli nekoga da ti pomogne kako da raspodijeliš vrijeme koje imaš u izvršenju nekog zadatka s obzirom na težinu i zahtjevnost, te rokove koji su zadani
uvijek si određuj okvirne ciljeve i želje, kako se ne bi razočarao u sebe; no, to se neće dogoditi ukoliko se prepustiš Bogu jer on pozna tvoje mogućnosti, potrebe ali i ono što trebaš naučiti
ne planiraj suviše detaljno, samo okvirno: neke stvari možeš obaviti puno ranije nego što ti se na početku čini, ali i obrnuto; u skladu s tim – ne možeš ni zamisliti kako stvari dobro mogu ispasti ako radiš s ljubavlju!
S.M.

Preporučeno

Leave a Comment