Upusti se u ovu meditaciju i doživi susret sa Bogom. Važno je znati sabrati se: šutjeti, slušati, biti pred Bogom…
1. ŠUTJETI
Već nekoliko godina provodim odmor u jednoj kolibi uz more. Tu je sve tiho. U rano jutro svakoga dana s kopna na more puše jedva zamjetljiv vjetrić. Voda je glatka i mirna. Tada isplovim na pučinu, udaljim se šest-sedam kilometara, stavim vesla u čamac i ostanem oko sat vremena daleko od svega.
U tim jutarnjim satima čuje se samo tiho zapljuskivanje sitnih valova o bokove čamca. Ponekad naleti ptica, ponekad iskoči riba. Negdje u daljini brekće motor ribarskog čamca. I ništa više. Vidi se samo plavo nebo s nekoliko sivih tragova oblaka, obala i voda.
Ostati pola sata u toj tišini i slušati vrijedi više nego tjedan odmora. Ne raditi ništa nego osjećati prostor, letjeti za pticama, gledati za ribama i biti poput njih. Toga ćemo se kasnije sjetiti kad nam dođe posao i kad nas pritisne žurba. I usred posla zatvorit ćemo oči i slušati tiho zapljuskivanje valova o čamac. Kad prestane slušanje, nastaje buka i izvana i iznutra. Biti jedno sa svijetom i s ljudima može samo onaj koji sluša.
2. SLUŠATI
Govori se gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj tko nastoji da jedan cijeli dan ili u određene sate ne govori. Komu je stalo da mu riječi imaju smisla, pokušat će održati šutnju u određeno vrijeme. Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje, šutjeti ne znači nužno biti nijem, ali znači odreći se govora i govoriti samo ono što se prije jasno „čulo“.
Tko se povuče u samoću ispočetka ne nalazi tišinu nego buku, buku koja je u njemu samom. Pokuša li umiriti mnoge glasove sjećanja, straha ili obrane, može se dogoditi da mu u mislima izbije prava revolucija koju ne će moći ugušiti.
3. BITI PRED BOGOM
Tišina se ne može stvoriti. Ona se može samo pripremiti. Čovjek nauči napamet neki molitveni stih, ponovi ga dva-tri puta i ostavi ga nekako „u prostoru“. Tišina ne nastaje tako da mi ništa ne govorimo. Ona nastaje ako u prostor ne uđe nešto jače od naše riječi, i ako se taj „prostor“ ponovno ne napuni mislima i riječima. Stajali smo u jednoj staroj crkvi i tražili put u kriptu. Pognuti smo silazili dugim vijugavim stepenicama u neku podzemnu šupljinu. Iz tame je izbijao hladan zrak. I najednom otkri se pred nama čaroban prostor. Dvostruk krug stupova ljudske veličine, ispod neizrađenog stropa, stajao je oko nas kao krug ljudi u tišini. Nevoljko smo koračali pokraj tih stupova. Činilo nam se da smo i mi dio tog prostora koji tako šuti, sluša i čeka. Jer, slušati ne znači nešto govoriti ili raditi. Slušati znači biti. Nakon nekoliko trenutaka začaranosti nestade. A prostor je i dalje čekao. Kao zamjena za zaposleno kršćanstvo. Isus reče: „Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac.“ To ne znači biti bez pogrješke kao on, nego znači biti čitav i nepodijeljen pred njim.
Jörg Zink – Kako danas moliti
Pripremila: Maja Crnković