Vrhunac svoje ljubavi Isus Krist je izrazio otkupljenjem na drvetu Križa kada je ‘raširio ruke’ i predao svoj život za mene, za moje grijehe. Ta ljubav! Ta Raspeta ljubav izlivena iz agonije krvavog znoja, iz tisuće rana, rastrganih udova, iskrvavljenih rana bičevanja, trnove krune na glavi, probodenih ruku i nogu…
Ta ljubav na Križ raspeta, čavlima probodena, izrugivana, popljuvana, ponižena. Ljubav koja je potekla iz Presvetoga Srca, kopljem probodenog. Ta je Ljubav umrla s osjećajem strogoće i napuštenosti od Boga Oca: ‘(…) Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio'(Mk 15,34). Ljubav koja u toj patnji, agoniji, boli, iznemoglosti nadilazi svoju kalvariju i kaže: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!’ (Lk 23, 34).
Svemogući Bog koji je postao Čovjekom, Isus Krist, svoju je ljubav pokazao tako što je zbog naših grijeha bio nevin optužen, osuđen, ubijen, izdan, zanijekan, prodan! ‘A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega zatriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.’ (Iz 53,4-5).
Raspeta ljubav Isusa Krista! U toj muci Bog je svome stvorenju sve rekao: Volim te dijete moje! Stvoren si za vječnost da primiš otkupljenje vječne ljubavi! Kao da je to Božji krik ispušten iz srca Raspete ljubavi! Kolika je ljubav izlivena po Isusu Kristu otkupitelju i po njegovoj muci za mene. O tome nam jasno govori i apostol Pavo u svojim poslanici Rimljanima: ‘(…) dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije’. (Rim 14:9).
Raspeta Ljubav preuzima sve moje opačine i grijehe i grijehe cijeloga svijeta na sebe da bi meni dao oproštenje, oslobođenje, blagoslov i posinjenje kako bih (p)ostao ljubljeno dijete Božje! Pitam se dakle koliko ja živim u ljubavi i neizmjernoj zahvalnosti prema Bogu zbog te Žrtve. Što je još Isus mogao učiniti da mi iskaže svoju ljubav?
Umjesto zahvalnosti još se znam i upitati zašto Bog dopušta zlo i patnju u svijetu. Isus nije mogao drugačije odgovoriti nego sebe izložiti patnji, kako bi nas izbavio iz ropstva grijeha. Pobijedivši sotonu na Križu daje nam otkupljenje u slobodi, da vjerujući u Njega i Njegovu ljubav biramo život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo. Današnji čovjek odbacuje Boga i život u Njemu i odabire sotonu, dok je Isus platio cijenu da bismo baštinili Božje blagoslove. Poznata su djela sotone u današnjem svijetu koji se odriče Boga – Raspete ljubavi. Današnji svijet je odraz otpada od Boga i to nije patnja koju Bog daje! Isus nam govori o sotoni: ‘on bijaše ubojica od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.’ (Iv 8,44).
Gledam na Križ. Gledam na tu Raspetu ljubav koja je na se uzela svu patnju, bol, bolest, zarobljenost, poniženje… Ne susrećem li sve to u svijetu oko sebe među bližnjima tolikim bolesnim i nemoćnima? Mnogi od njih nisu svjesni istine: koji nevino budu dijelili istu sudbinu sudjeluju u otkupiteljskoj snazi vječnoga života. Patnja za Krista pročišćuje srce. Srce se usavršuje i posvećuje za nebo kada se vatra Ljubavi u njemu širi poput požara. Čitamo o tome i u Pavlovoj prvoj poslanici Korinćanima: ‘Svačije će djelo izaći na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onome kojemu ostane što je nadozidao primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori štetovat će. On sâm spasit će se, ali kao kroz vatru’. (Kor I 3,13-15).
Tako se duša oplemenjuje krepostima i ljepotom neba u otajstvu Kristova otkupljenja.
Pitam se koliko sam se ja predao toj Raspetoj ljubavi? Koliko sve više umirem sebi u patnji svojih neurednih sklonosti i grijeha? Još udovoljavam svojim ugodama i strastima, toliko da me ne zahvaća plamen Božje ljubavi. Još ne živim u takvom predanju da se u meni očituje bezuvjetna ljubav Božjega srca koja mi je darovana u snazi Duha Svetoga.
O, moj Isuse, Raspeta ljubavi! Daj da te uzljubim više. Daj da s tobom budem u tvojoj Muci razmatrajući raspetu ljubav za mene! Da se tako kajem za svoje grijehe kojima sam ti nanio toliku bol. Ti koji si bio ubijen od neljubavi više i prije nego od mučenja. Zapali u meni vatru svoje ljubavi i preobrazi moje srce! Tako sam često nezahvalan i sebičan prema Tebi tražeći svoju volju i svjetovne ugode. Brige ovoga svijeta mi zamagljuju pogled prema Križu da zanemarujem stvarnost vječnoga života – Raspetu Ljubav za mene!
Danijel Tomičević, zsa.podvinje.org