Molitva, ljubav, jedinstvo (Iv 17,1-11)

by admin

Stanimo malo i razmislimo! Dvije tisuće godine prije nas živjele su kršćanske zajednice u kojima su se događala čudesa. To je bila jedna Kristova Crkva koja se okupljala u različitim centrima. Dok čitamo Djela apostolska, nailazimo na opise brojnih čudesa koja su činili apostoli, đakoni i laici. I mislim da uvijek preostaje pitanje, na koje tražimo odgovor, kako su to oni činili? Prva je Crkva možda teško, ali u ljubavi prihvatila Isusov odlazak Ocu. Shvatili su da je Duh Branitelj, kada je došao, preuzeo vidljivu ulogu Isusa u Crkvi.

Duh Sveti je postao duša Crkve. U njegovoj sili krenuli su prvi misionari propovijedati radosnu vijest. Prvi su kršćani primili k srcu Isusove riječi o jedinstvu u zajednici. Tako su postali jedno srce i jedna duša (Dj 2, 42-47). Čitamo da su imali sve zajedničko i nitko nije nazivao svojim ono što je posjedovao. Među njima je kraljevao apostolski primjer ljubavi. Oni su jednostavno vjerovali Božjoj riječi. Vjerovali su da je Isus jedini Spasitelj. On je Bog i darovatelj života. Danas nam se jedinstvo u ljubavi čini nezamislivim. Međutim, Isusova je želja da svi budu jedno. A tu gdje su svi jedno u ljubavi, Gospodin razlijeva svoj blagoslov (Ps 133). Nije dakle čudo da su se događala čudesa i vrlo se brzo širila Božja Riječ.

Isusova je molitva Ocu posebna. Ona otkriva intimu povezanosti između Oca i Sina u sili Duha Svetoga. Čini se kao da Isus polaže račun pred svojim Ocem na kraju svoga zemaljskoga hoda. Drugi dio Isusove molitve upućen je Ocu za njegovu djecu, učenike, vjernike. To znači da je Isus uoči svoje smrti mislio na nas. Svi smo u Očevom naručju, pripadamo njemu. Isus je već tada vidio nas u povijesti spasenja, no On nas i sada zagovara pred Ocem. Jer velikog imamo Svećenika koji danomice moli za nas (Hebr 8). Njegova je misija na zemlji bila objava Oca i darovanje života vječnoga onima koji će u njega povjerovati. U svemu je uspio i zato ga je Otac uzdignuo iznad svakog imena nebesnika i podzemnika. Isus je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva!

Isusova molitva završava riječima: „Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu (…). Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.“ Što znači biti jedno? Crkva je slika Presvetoga Trojstva u kojem kraljuje ljubav. Odnos između Oca i Sina i Duha Svetoga mora biti isti među ljudima. Svaka je osoba različita, ali ipak svi su jedno, jedan Bog. Tako je i među nama. Svi smo različiti, ali moramo biti jedno. Teško je to shvatiti, a još teže prihvatiti i živjeti. Ipak, to je moguće!

Bez Duha Svetoga ne možemo reći: Isus Krist jest Gospodin (1Kor 12, 3). Tako i bez Duha Branitelja i Pratitelja, koji je ljubav, ne možemo biti jedno niti ljubiti kao što Bog ljubi. Često se vraćajmo na Isusovu gestu pranja nogu učenicima (Iv 13). Ta nas zagonetna gesta podsjeća na poniznost. Ona je izvor istinitog jedinstva. Nju možemo lako shvatiti i donijeti zaključak. Oholost razara jedinstvo. Bog se oholima protivi, a ponizne uzvisuje (Lk 1, 51-52). Bog prilazi poniznom čovjeku.

Od geste poniznosti već je vrlo blizu istinita ljubav, koja pečati jedinstvo u svakoj zajednici. Svaka sveta misa djelotvoran je bunar žive vode. Ona je živi primjer Isusove poniznosti i  njegove ljubavi prema nama. Ovdje se sluša Božja Riječ i prima Kristovo tijelo. To su dvije spojnice u izgradnji jedinstva među Kristovim učenicima.

Poticajna je Isusova molitva za nas. Ona nas uvodi u intimni odnos s Bogom i preobražava ljudsko srce. Hoteći očuvati jedinstvo u Crkvi, svaki je vjernik pozvan moliti. Ali ne tako kao da je molitva neka gorka obveza, nego radostan trenutak susreta s Ocem. Najljepša je molitva čistoga srca iz kojeg odzvanja Božja riječ.

Uvjeren sam da ako ostanemo jedno u Kristu i ako odbacimo sve ono što pripada mentalitetu ovoga svijeta, među nama će se također događati brojna čudesa, znakovi Isusove prisutnosti u sili Duha Svetoga. To se uistinu i događa jer je Isus Krist uskrsnuo i živi.

Isus nije samo molio Oca da budemo jedno, nego je On umro za to da budemo jedno. Zar je njegova smrt na križu uzaludna?

 pater Arek Krasicki, Družba Duha Svetoga, Osijek, Hr

Preporučeno

Leave a Comment