Apostoli su druženjem s Isusom učili što znači biti kršćaninom. Mi krštenici smo također njegovi učenici i za nas vrijede Isusov primjer. Isus nas poziva ka bezuvjetnoj ljubavi prema bližnjemu pa i ljubav prema neprijatelju. Što je nama često neizvedivo.
Nama riječi Isusove daju pravac našega odnosa prema bližnjima. Isus poziva ljude da čine drugima dobro i to svima. David je poštedio kralja Šaula jer je bio kao kralj Božji pomazanik, iako je on nastojao ubiti Davida. Isus zabranjuje zlo činiti, jer je čovjek Božje stvorenje. Na možemo biti Božji ljudi, nalik Ocu, ako mržnja boravi u nama. Tu nema isprike. Može li doći do mira ako svatko misli da mora mržnjom odgovoriti na mržnju. Narod kaže da pametni popušta. Naš odnos prema zlima treba biti istinit. Zao čovjek je uhvaćen zlima i treba žaliti da je tako postao sužanj zla, a ne da i mi mržnjom budemo sami takvi. Dobrim oslobađamo ljude od zla, a ne dopuštamo da zlo drugoga zarazi i nas te i sami postajemo zli mrzitelji. Isus je uzvraćao dobrim svojim neprijateljima i na samom križu. Isus je opraštao griješnicima i nije dopustio mržnju prema njima. Možda je katastrofa iseljavanja našega naroda započela onda kad je stranka na vlasti smatrala da su svi u oporbi neprijatelji naroda, a ono što su njima predbacivali bilo je i kod njih. Nije bilo suradnje nego mržnje. Zato je najodgovornija stranka na vlasti.
Mržnja stvara pustinju oko sebe. Kršćani su pozvani da ljubav Kristovu unesu u svoje srce i tako žive. Čudesno djelovanje Božje u ljudima je snaga koja preobražava srca ljudi. Ne mijenja ljude nasilje strogoća jer ne dopire do srca ljudi. U zlatnoj krunici molimo, ponavljajući riječi koja nas mijenjaju: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!” U njegovoj molitvi Oče nas je umetnuo opraštanje tuđeg zla kao uvjet da nama Bog oprosti: „Oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo drugima.” Mjerom kojom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti“. Valja nam opraštati da i nama bude oprošteno, ne osuđivati da i sami ne budemo osuđeni. Sve će nam biti oprošteno budemo li i mi praštali. Praštati znači voljeti, željeti drugima dobro i Boga moliti za svoje neprijatelje. Budemo li praštali i ljubili veli Isus: „Bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i opakima…“Tako smo Bogu slični jer smo na njegovu sliku stvoreni. Onaj tko prašta, tko ljubi, takav užiže u sebi božansku iskru, taj uživa Božji mir i velik je pred Bogom. Ljubav je upravo onakva kakav je Bog prema nama. Svaki oblik ljubavi je odsjaj božanske ljubavi i kad smo sjedinjeni s Bogom u vjeri, nadi i ljubavi tada ljubav preobražava naše srce i onda bivamo osposobljeni ljude, čak svoje neprijatelje ljubiti, jer nas Bog sve ljubi! Ljubav prema neprijateljima na što nas Isus poziva je pravo iznenađenje jer se protivi logici svijeta koja glasi: „Kako ti meni tako ja tebi. Tko se ne osveti taj se ne posveti.“ Isus nudi izlaz da se praštanjem isključujemo iz spirale mržnje koja nema kraja. I mi nismo zaslužili ljubav Božju koju nam bez naših zasluga Bog daruje. Badava primiste badava dajte, govori Sveto Pismo. Darovana ljubav nadvisuje logiku osvete. To se događa kad priznamo drugome neko dobro djelo ili mu kažeš dobru riječ na koju netko nije računao. Tada se topi led vaših zamrznutih odnosa i ljudi se približavaju i počinju razgovarati. Žalosno je da ljudi godinama idu crkvu, a ne razgovaraju. Optužuju jedan drugoga, a nitko nije opravdan ako ne razgovara i ne pozdravlja drugoga. Obično se ljudi svađaju oko nasljedstva kao da nema suda koji će stvari riješiti kad se nisu mogli dogovoriti. Pri tome ne treba jedan drugoga mrziti nego čekati u miru pravorijek suda. Dajmo priliku ljubavi u svakodnevnici i u malim stvarima.