Moje svjedočanstvo? Trebala bih pisati o svjedočanstvu, a ja to nekako više osjećam kao pisanje o milost Božjoj, koja me pratila, kao i svakoga od nas,  kroz cijeli naš ili moj život. Jedino što mi tu milost u nekim periodima svoga života ne osjećamo ili bolje reći da je nismo svjesni, što ne znači da ona nije prisutna.

Kao i obično, najteže je učiniti prvi korak, a pogotovo ako me on vodi u nešto novo. Ovoga puta taj prvi korak odveo me na duhovnu obnovu održanu od 6. do 9. listopada 2010. Nisam imala neki poseban razlog za odlazak, prihvatila sam poziv prijateljica. Sada kad je to iza mene, zahvalna sam im na pozivu za koji ne vjerujem da je bio slučajan jer ništa nije slučajno, sve je baš onako kako treba biti. To je jedna od misli koje sam s duhovne obnove ponijela kući. Ta misao vodi me i pomaže mi u svakom danu vidjeti smisao i odgovore na pitanja koja mi se javljaju, pomaže mi ustati kada padnem, posumnjam ili pogriješim.