Zaboravljaš zahvalu

Što li sam sve učinio u svetoj Euharistiji za duše! Pa koja Mi plaća za to? Većina ljudi jedva nekako prošapće: „Hvala!“ Nemaju srca za to. Dobro im je znano da dan i noć boravim u tabernakulu. Znaju također da tamo bez prestanka za njih molim, da se rado svraćam u njihova srca i da ih obasipam dobročinstvima. Pa ipak za osjećaj zahvalnosti nemaju ni mjesta ni vremena. Što učinih te zaslužih takvo nepoštivanje? Ah, ljudima ove vrste uvijek više vrijedi makar koji rođak, prijatelj, dapače posve stran čovjek, kojeg dotad ni vidjeli nisu, nego li Ja. Njima uskratiti zahvalu značilo bi ogriješiti se o pristojnosti i dobro vladanje. Kad je riječ o Meni misle da osjećaji mogu posve izostati. Sa Mnom se baš radi što hoće.