Sjećam se prvog puta kada sam došla na molitvu četvrtkom i šačice mladih koji su se u dnevnom boravku okupili. Sjećam se te male brojke od dvadesetak mladih baš zato što mi je u sjećanju ostalo da smo u molitvi krunice Božanskog Milosrđa uspjeli napraviti dva kruga dok nismo prošli kroz sva zrnca. Bilo je divno gledati posljednje gotovo dvije godine kako se zajednica širi i raste u Gospodinu. Od jednog malog kruga koji je postojao u početku, stvorio se malo veći krug, pa još jedan krug, i još jedan i još jedan… Sve dok se jednoga četvrtka nisam pojavila na molitvi i gledala hoću li imati mjesto za sjesti. Veličanstvena je preslika rasta prve Crkve u našoj zajednici. Od prvih apostola do preko pet tisuća ljudi po daru Duha Svetoga.
Duh Sveti je taj koji i nas okuplja svaki četvrtak. Isusov Duh koji je obećao da će biti uvijek tamo gdje su dvojica ili trojica sabrani u Njegovo ime. Neopisive su stvari koje sam dobila po ovoj zajednici. Ljubav od Oca nemjerljivu s bilo čime na ovoj Zemlji. Ne tako da me je Otac tek sad počeo ljubiti, nego sam ja osposobila svoje srce da primim Njegovu ljubav.
Četvrtak uvečer postao je za mene izvor velike radosti. Ponekad me posebno oduševi slavlje, ponekad neko meni sasvim novo tumačenje Riječi Božje, ponekad ljepota meditacije… Ali ono što me neprestano i uvijek iznova oduševljava je snaga Božjeg djelovanja i Njegovih čudesa u našoj zajednici.
Brate, sestro, pozivam te, dođi i vidi. Uvjeri se sam. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin! (Ps 34)
M.