Većina onih koji su s vremenom postali zagledani u Gospodina, ali zagledani do kraja, vole reći da su stekli sestre i braću u Kristu. S početka mi je to bilo pomalo glupasto i naivno, čak pomalo ulagivajuće, jer bila sam mišljenja da imam samo svoju braću i sestru kod kuće, a da su ljudi koje upoznajemo tek poznanici od kojih će probrani ući u krug prijatelja.
Inače sam jako društvena i jednostavno ne mogu dugo bez ljudi. Uvijek sam spremna za akciju pa tako uistinu imam puno ljudi s kojima se volim družiti, a koje sam kroz život upoznala. Upoznavanja su bila različita, razvoj prijateljevanja također. Neke znam cijeli život (doslovno), neki su bili poznanici isto vremensko razdoblje pa su kasnije postali prijatelji, a neki su u rekordno brzom roku postali najbolji prijatelji.
Prva skupina je ona u kojoj su osobe koje te znaju od malena, znaju svaku tvoju manu i vrlinu i unatoč njima te prihvaćaju. Odnos unutar kruga je takav da su i svađe posebna priča: nisu česte, zapravo gotovo da i ne postoje, ali kada se dogode obično budu zbog gluposti kojoj se kasnije ni ne sjećamo razloga. Drugi su krug oni koje poznaješ oduvijek, nebitno jeste li iz istog mjesta ili su vam se roditelji družili, bitno je to da ste sazrijevanjem shvatili da imate puno toga zajedničkog i da vam je ugodno zajedno. Ova druženja obično popunjavaju priče iz vremena „kad smo bili mali“ i „sjećaš se kad“ te prepričavanje sadržaja istih; kao da pomažu da se vratimo u vrijeme kada je sve bilo toliko lakše.
Ovdje dolazimo i do posljednje skupine.
Susrećući osobe koje su upoznale Gospodina, shvatila sam da su „preskočili“ sve one etape koje su imale prethodne skupine ljudi s kojima sam se družila i s kojima se družim. Sve je uvijek započinjalo pukim upoznavanjem općih podataka (sličnih onima na osobnoj iskaznici), vrste glazbe koju osoba sluša, filmova koje voli, a tek poslije bismo došli do gorućih pitanja vezanih uz poglede na svijet i moralna načela. Ovdje je polazišna točka Gospodin i sve se vrti oko Njega tako da prethodne stavke i nisu toliko bitne. I to je ono u čemu je sva čar ovih prijateljstava! Ti ne znaš praktički ništa o osobi s kojom se družiš: ne znaš ima li braće i sestra, nisi siguran za mjesto iz kojeg dolazi, godišta se lako pomiješaju (o datumu rođendana neću ni govoriti), fakultet okvirno znaš, ali smjer i godinu također nisi baš upamtio, a i „prošlost“ je sasvim nebitna. Jedino što je bitno je da i jedna i druga strana znaju tko je u centru svega, tko je Početak i Kraj, tko je Istina i Ljubav. Uz to, i jedna i druga strana svjesne su da je On Otac, a ako imamo zajedničkog Oca kojeg ljubimo svim srcem, ne čini li nas upravo to braćom i sestrama u Njemu?
Marija K. |duhos.com