Gotovo je neshvatljivo kako je zapravo mogao obavljati toliko poslova. Bio je pravi fenomen radne sposobnosti, a i to je neprocjenjiva prednost. Karlo je bio čovjek izvanredno jake volje, jedan od najvećih propovjednika. Spavao je samo pet sati. I tako je uz sve svoje poslove pronalazio vremena za molitvu i studij.
Rodio se u Lombardiji godine 1538. u jednoj od najbogatijih talijanskih obitelji toga vremena. Ni novčića koji je naslijedio Karlo nije zadržao za sebe, već je sve podijelio siromasima. Već u svojoj najranijoj mladosti, s 12 godina, postao je opat u benediktinskome samostanu, a s 20 pak stekao doktorat crkvenog i svjetovnog prava. Karlov ujak, Papa Pio IV (kardinal Giovani Medici) imenovao ga je karidnalom i nadbiskupom Milana, pa je time Karlo već zarana postao druga po važnosti osoba u katoličkoj Crkvi. Bio je Karlo neumoran i u poslu i u molitvi, gorljivi promicatelj obnoviteljskih ideja Tridenskoga sabora, brinuo se za duhovnu obnovu i svećenika i naroda. Sazivao je brojne sinode, osnivao sjemeništa, promijenio način upravljanja crkvenim dobrima…. Puno je i pisao. Sačuvano je 35 tisuća njegovih pisama.
U govoru što ga je izrekao na posljednjoj sinodi Karlo je poručio: – Svi smo doduše slabi, priznajem, ali nam je Gospodin Bog dao sredstva kojima se možemo, ako hoćemo, lako pomoći….Želiš li da te poučim kako ćeš napredovati iz kreposti u krepost i, ako si već u koru sabran, kako ćeš drugi put biti još sabraniji i tvoj prinos Bogu još miliji? Slušaj što ću ti reći:. Ako je u tebi već zapaljen neki žižak božanske ljubavi, nemoj ga smjesta izdati i izložiti vjetru. Tiganj drži zatvoren da ne ohladi i izgubi toplinu. Izbjegavaj, koliko možeš, rastresenost; ostani sabran s Bogom, izbjegavaj isprazne razgovore. Dužnost ti je propovijedati i poučavati? Trudi se i prioni uz ono što je potrebno da tu dužnost valjano obaviš. U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem da ne bi oni koji vide da jedno govoriš, a drugo radiš, ismijali tvoje riječi i vrtjeli glavom.
Jesi li ti dušobrižnik? Nemoj zbog toga zanemariti brigu o sebi. Nemoj se tako izdašno drugima porazdijeliti da tebi od tebe ne bi ništa preostalo. Treba da se sjećaš duša kojima si na čelu, ali tako da sebe ne zaboraviš. Obavljaš li sakramente, misli, brate, što činiš; ako slaviš Misu, razmatraj što prikazuješ; moliš li psalme u koru, misli kome i što govoriš; ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek se sve vaše obavlja u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje danomice mnogobrojne doživljavamo. Tako ćemo imati snage da Krista rodimo u sebi i u drugima!
Za vrijeme velike kuge koja je pogodila Milano 1576. godine, nadbiskup Karlo još je jednom posvjedočio da je pravi pastir povjerenih mu vjernika. Nije pobjegao na sigurno. Ostao je sa svojim pukom te vlastitim rukama dvorio bolesnike. Milanom još i danas kruži priča o svetom e Karlu koji za vrijeme kuge predvodio procesiju vjernika hodajući bosonog s užetom oko vrata i na leđima noseći veliki križ. Iscrpljen od molitve, pokore i prekomjernog rada predao je Karlo svoju dušu Bogu u 46. godini života. Njegovi zemaljski ostaci čuvaju se u milanskoj katedrali. A svetim je proglašen godine 1610. Sveti je Karlo Boromejski zaštitnik prvopričesnika, narodnih knjižnica, dušobrižnika, i zagovornik protiv teških zaraznih bolesti.
Pripremio: IV
(prema web izvorima)