Gospodin nas poziva da tražimo samo Njegovo kraljevstvo i sve drugo bit će nam nadodano. Iako nam se na prvu to može učiniti vrlo zahtjevnim i nemogućim, zapravo je vrlo jednostavno: kada ostaviš sve i kreneš za Njim, tek tada dobiješ sve – ne robuješ više ničemu. Gospodin želi da budemo slobodni i da u toj slobodi ljubimo i djelujemo (i prema Bogu i prema čovjeku).
Josip Benedikt Cottolengo tako je i činio. Bio je svećenik. Kada se jednoga dana vraćao u svoj stan, pozvali su ga da ode do smrtno bolesne žene koja je imala troje djece. Razboljela se, ali nijedna ju bolnica nije htjela primiti jer nije bilo mjesta. Cottolengo je u susretu s bolesnom ženom prepoznao Božji poziv da Mu služi i odazove se pozivu. Nije bio zabrninut hoće li moći, nije uspaničeno u svojoj glavi prebirao hoće li plan uspjeti ili će sve propasti – samo se odazvao i činio što je On htio.
Cottolengo je počeo osnivati karitativnu ustanovu koju je nazvao „Mala kuća Božje providnosti“. Temelj ove kuće zaista je bio Bog koji se brine za svakoga. Namještaj, krevete i posteljinu isprosio je od građana. Jedan liječnik stavio mu se na raspolaganje, a sam Cottolengo bio je upravitelj, ali i njegovatelj bolesnika i kapelan Male kuće. Potpuno se predao Bogu, sav svoj život i rad – nije ga plašila ni nestašica novca i sredstava za izgradnju ove ustanove, već je sve svoje brige stavio u Božje ruke i potpuno se otvorio Njegovoj providnosti. Mala kuća je iz godine u godinu sve više rasla jer je Cottolengo vjerovao u istinitost Božjih riječi, jer je vodstvo prepustio Njemu.
Psalmist nam govori da se uzalud muče graditelji, ako Gospodin ne gradi kuću (Ps 127, 1). Kuća je živa još i danas, a zbrinjava oko 10 000 bolesnika i nevoljnika. Za bolesnike se brine puno sestara – dok jedne sestre rade i njeguju bolesne, druge mole. Cottolengov životni moto bio je da ne smijemo moliti samo na određene nakane, odnosno samo za potrebe Male kuće, nego da molimo jedino za potpuno pouzdanje i predanje Bogu i Njegovoj volji. Svetac nam i danas poručuje: „Budite sigurni da Božja providnost neće nikada zakazati; ono što zataji jesu ljudi, a ne providnost.“
Svetac se potpuno predao Bogu i 30. travnja 1842. godine otišao u Njegov dom. Blaženim ga je proglasio papa Benedikt XV., a svetim papa Pio XI. koji ga je nazvao “genijem dobra”, jer je Cottolengo jedan od najvećih karitativnih radnika Crkve. Zaštitnik je bolesti jetre, gluhonijemosti i zaraznih bolesti.
Budimo hrabri poput njega! Usudimo se biti “ludi” i potpuno se predati Bogu i dopustiti Mu da djeluje preko nas… dopustimo Mu da se proslavi kroz naš život, otvorimo se potpuno Njegovoj providnosti i ne bojmo se!
Marija Miholjković|duhos.com