Crkva se danas 18. listopada sa zahvalnošću prisjeća svetoga Luke, bez čijeg truda ne bismo mogli čitati Evanđelje po Luki i Djela apostolska. O Lukinom životu ne zna se gotovo ništa, a svi podaci dolaze iz kasnijih predaja.
Porijeklom Sirijac, po zanimanju liječnik, sveti Luka je prilagodio svoj izričaj kako bi Radosna vijest bila što razumljivija svim kršćanima poganskog porjekla, što je i on sam bio. Iako nije bio učenik za vrijeme Isusovog boravka na zemlji, sveti Luka nam je svojim pisanim tragom prenio dragocjene poruke.
Sveti Luka je bio Sirijac rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. To svjedoče sveti Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam sveti Pavao. Prema Muratorijevu kanonu nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik svetoga Pavla. Uz svetoga Pavla prvi put ga nalazimo na apostolovu drugom misijskom putovanju od Troade do Filipa.
Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. godine utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. godine nalazimo ga opet u istome gradu uz svetog Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Misli se da je za boravka u Jeruzalemu Luka imao priliku susresti barem neke od onih žena, što ih, jedini od evanđelista spominje u svom evanđelju.
Sveti Luka je pratio svetog Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom naroda je bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol Pavao sa tugom piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Istočnjacka hagiografija (biografija svetaca), koja se temelji na jednom spisu, zvanom Prolog, pridaje svetom Luki 84 godine života. Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao sveti Izidor Seviljski i sveti Beda Casni, daje svetom Luki 74 godine života.
Nesigurno je i mjesto smrti svetpg Luke, isto tako i način smrti. Jedni smatraju da je umro prirodnom smrću u Tebi (Grčka), dok drugi povijesničari misle da je poginuo kao mučenik svete crkve.
Stara predaja drži da je sveti Luka naslikao prve ikone, te mnogi prikazi Bogorodice koji se danas časte u raznim svetištima pripadaju toj tradicionalnoj predaji. Najpoznatija od tih ikona svakako je Carigradska Bogorodica koja je između 8. i 9. stoljeća prenijeta u Padovu, te se i ona čuva u bazilici svete Justine. Među slikama koje se pripisuju svetom Luki pripada primjerice i slika Majke Milosti na Trsatu.
Crkva ga u svetom bogoslužju slavi kao mučenika i za njegov blagdan upotrebljava liturgijsko ruho crvene boje. Zaštitnik je: liječnika, kirurga, umjetnika, slikara, kipara, pisara, zlatara, mesara, neoženjenih muškaraca, izrađivača stakla i čipke.
Lukin grob časti se u Padovi u Italiji, u bazilici svete Justine.
Pripremila: Ana Lučić
Prema web izvorima: zsa.podvinje.org