Dragom Bogu sam neizmjerno zahvalna što su časne sestre, svećenici i vjeroučiteljice tada ulagali veliki trud kako bi nam usadili neizbrisive temelje jer upravo to je ono što me danas uspjelo osvijestiti i povući da se vratim tamo gdje sam bila najsretnija u čitavom svom životu – uz svoga Boga!
Moje rane sežu još iz najranije mladosti. Nesređeni obiteljski odnosi, nasilje, agresivnost, razvod roditelja, bolest majke, alkoholizam oca, odlazak brata od kuće i svi unutarnji nemiri bili su nažalost tužna prekretnica u mome životu. Od jednom kao da više nisam poznavala onu djevojčicu koja je uvijek bila dobro i poslušno dijete, odlična učenica koja je sudjelovala u svim aktivnostima Crkve – redoviti odlazak na misu, pjevanje u zboru, franjevačka mladež te odlazak na nezaobilazna hodočašća …sve je to nestalo. Nažalost teške životne situacije umjesto da su iz mene uspjele izgraditi još čvršću i bolju osobu, pretvorile su me u djevojku kojoj se život sveo na loše društvo, izbjegavanje škole, izigravanje cool šminkerice a zapravo sam bila nešto najružnije za vidjeti. Mlada djevojka kojoj mladost propada u opijanjima, nesretnim vezama i lažnom sjaju koji bih tako „sretno „ nabacila na sebe okitivši se najjačom šminkom koja bi pokrivala nesreću i jad koji sam nosila u svom srcu. Toliko sam bila izgubljena, prazna i jadna dok sam gledala kako sama od sebe radim grozotu ne bih li doživjela trenutnu „sreću“. Koliko sam sama sebe ponižavala i gazila po svim blagoslovima koje mi je dragi Bog pružio! U tom periodu života povrijedila sam mnoge drage ljude oko sebe, ali naravno tada me to nije niti najmanje doticalo, naprotiv osjećala sam se nadmoćnijom od svih. Zaista velika istina leži u rečenici koju sam na duhovnoj obnovi u organizaciji i vodstvu studentskog kapelana Areka čula a djevojka koja je posvjedočila ju je izgovorila: „GRIJEH PUNO NUDI, MALO DAJE, A SVE ODUZIMA“. Osjetila sam to na svojoj koži. Predamnom je bilo tisuće mogućnosti, dragi Bog nam je dao potpuno slobodu nad vlastitom sudbinom, a ja sam odabrala nešto što mi je pričinjavalo vrlo kratkotrajnu …ma ne mogu čak reći niti sreću, a donjelo mi je nemir, strah, suze, usamljenost, napuštenost, nečistu savjest, nesanicu i gubitak nade i vjeru u sretnu budućnost. Pitala sam se stalno do kada će me Bog kažnjavati? Naime u svojoj glavi sam stvorila teoriju kako sam nesretna jer mi Bog ne želi pomoći. A zapravo mu niti jednom nisam pružila priliku, jer on je uvijek bio uz mene i čekao da mu se obratim…samo sam trebala zatražiti. To mi je toliko bilo teško, kao da sam se odupirala doći k njemu jer su me morile dvojbe, sumnje…nevjerica…jednostavno da za mene nema pomoći.
„BOJIM SE ISUSA DA PORED MENE PRO?E A DA GA JA NE OPAZIM“ – To je rečenica koju sam također čula na duhovnoj obnovi i koja me zapravo podsjetila na trenutak kada sam ja uspjela opaziti Isusa. Naime takvi trenutci su stalno ali u momentu kada ste na krivom putu kao da ih ne vidite ili ne želite vidjeti. Tako je bilo i samnom…sve do jednoga dana. Kako sam još uvijek studentica na stranicama efos-a koje redovito zbog potreba studiranja posjećujem me je privukla kartica na kojoj piše link DUHOS-a. Od svega što se nalazi na naslovnoj stranici meni je baš DUHOS privukao pozornost s tim da se još nalazi na zadnjem mjestu linkova što je zapravo danas kada gledam prilično teško uočljivo. Kliknula sam i otvorila se stranica s nazivom DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA. Malo mi je bilo jasnije što znači kratica DUHOS ali nastavila sam pregledavati sadržaj stranice. Između ostalog uočila sam kako je najavljeno niz predavanja u obliku seminara. Naziv prvoga seminara je bio „Iskustvo Boga, bližnjega i sebe.“ Odlučila sam otići na taj seminar i mogu reći od toga dana moj život se potpuno promijenio.
Studentski kapelan Arek je omogućio mnogim mladim ljudima da nam na seminarima svjedoče o svojim iskustvima . Svjedočanstva su započinjala otprilike slično poput moga. Mladi ljudi bili su daleko od Boga i život im gotovo nije imao smisla, potpuno beznađe i tuga u srcima. Kako su i oni u svojim raznim okolnostima ipak uspjeli spoznati Božju ljubav prema nama i koliko je to njihove živote u potpunosti promjenilo je u meni stvorilo osjećaj želje i volje za novim početkom!
Moj sljedeći korak je bio osobno upoznavanje s paterom i gotovo da sam ga molila za pomoć. Bojala sam se da neću moći sama sve i željela sam na neki način i ja postati dio DUHOS-a kako bi se malo po malo uspjela obratiti. Ništa nije lagano, pa ni samo obraćenje. U nekim momentima sam posustajala, pa čak i odbijala priznati svoju slabost ali kada je bilo najgore svaki puta bih se prisjetila svih onih rečenica koje sam čula od drugih obraćenika koji su uspjeli pronaći mir u svojim srcima i kojima bez Isusa više niti jedan dan nije zamisliv.
„ČOVJEK TREBA BOŽJU INTERVENCIJU KAKO BIH SE DOGODIO ZAOKRET U NJEGOVU ŽIVOTU“ – još jedna u nizu rečenica koja me trgnula na zadnjoj duhovnoj obnovi. Prije sam mislila da mogu sve sama bez Boga. Krojila sam svoje planove o sreći koji su bili daleko od pravoga puta i daleko od molitve. Uvijek bih se čudila kako je sve ispalo naopako a ja sam se baš potrudila u svojim planovima. No danas sam svjesna da jedino što trebam je prepustiti sve Isusu…sve brige, svaki svoj dan, svaku svoju želju…sve, sve, sve!!! Posvetiti se svaki dan Bogu, moliti se, iskreno iz srca mu reći sve što nosiš u svojoj duši, zahvaliti Mu se na svakom blagoslovu koji nam neizmjerno pruža, to je ono što će najdublje povezati svakoga sa Bogom. „S ONIMA KOJI GA LJUBE BOG SURA?UJE DOBRO“ – i ovaj dio osobno potvrđujem.
Ova sreća koju sada osjećam, ova ispunjenost i mir, ovaj osjećaj sigurnosti, nade, ljubavi i bliskosti mogu zahvaliti samo Bogu i njegovom milosrđu. Ne želim više nikada živjeti daleko od Njega, ne želim više nikada proći pored Njega a da ga ne opazim.
Od kada sam se počela svakodnevno moliti, čitati Božju riječ i mijenjati svoje stare navike mogu reći da se u mome životu događaju prava čudesa. Ljudi oko mene primjećuju moje zadovoljstvo i kada me pitaju u čemu je tajna sa osmjehom na licu im svjedočim o svemu što mi se dogodilo. Želim neka se što dalje čuje svako svjedočanstvo jer uvjerena sam da će biti od prave pomoći, kao što su i svjedočanstva drugih ljudi utjecala na moje obraćenje.
„NEKA TI JE BOG NA PRVOM MJESTU A SVE OSTALO NA PRAVOM MJESTU“ (duhovna obnova)