Pronašao sam smisao života

by admin
Kao mali išao sam u crkvu nekad s obitelji, nekad s prijateljima, molio sam se Bogu za roditelje, braću, uspjeh u školi… Pred kraj osnovne škole prestao sam ići u crkvu na nedjeljnu Misu, što je bilo rezultat postepenog udaljavanja od Boga. Želio sam se uklopit u svoj razred iz osnovne škole, pa sam se počeo frajerisat da bi se mogao družit s glavnim „facama“. Međutim to je bilo smiješno, pa sam tu doživio odbačenost. Slično sam doživljavao kod kuće od starije braće, a oni su me odgajali nekad i više nego roditelji.

Tako da sam se ubrzo počeo družiti s ljudima s kojima sam imao nešto zajedničko, ali me nisu zapravo poznavali. Počeli smo piti i izlaziti. Ubrzo smo shvatili da je jeftinije napušiti se nego se napiti, i u tome sam pronašao bijeg od svojih problema. Izlasci su postali redoviti, a opijanja sve jača. I sve je izvana izgledalo tako zanimljivo: cure, izlasci, glupiranje u školi… I bilo je dovoljno zanimljivo da zaboravim da mi nešto nedostaje u životu. No polako sam postajao rob tim navikama; travu nisam mogao prestat pušit iako sam želio, navukao sam se i na blud, a nisam uspijevao ni učiti dovoljno, iako sam i to želio. A mislio sam da sam super, zanimljiv i da je to sve dobra zezancija.

 

Međutim, kad sam drugi puta pao drugu godinu faksa, shvatio sam da moj život nije donio nikakve plodove; financirali su me roditelji, nisam imao osobu koju bih volio, nisam imao ni pravih prijatelja.

 

Vidio sam da su neki moji vršnjaci već samostalni ljudi, a ja sam kraj njih izgledao i osjećao se kao dijete, i to sam prihvatio. To je bila prva poniznost. Rekao sam si, dobro sad krećem od nule.

 

Tu je Bog očitovao svoju pomoć. Prijatelj mi je pričao jednom prilikom o Bogu, poretku na Zemlji, vragu, anđelima… Kad je rekao da je Božja riječ kao mač koji ureže svoj trag u našu dušu, shvatio sam da sam bježao upravo od tog zakona kojeg je Bog urezao u mene dok sam bio mali, a isto tako sam ga i tražio, ali na mjestima gdje ga se ne može naći. Tad sam pročitao početak Novog zavjeta i povjerovao da ima Boga, da postoji raj i da se isplati živjeti pošteno i biti dobar, ali sam isto povjerovao da postoji đavo koji ljude želi odvući u pakao.

 

Tada sam povjerovao razumski u Isusa i u Njegovu riječ.

 

U srcu sam, u to vrijeme, počeo osjećati jad, jer sam uvidio koliko sam grijeha počinio protiv Boga i protiv sebe, i koliko mi je srce ispunjeno osudom, srdžbom i nepraštanjem drugima i sebi. I kako da sad takav išta tražim od Boga. Ali svejedno sam, čitajući Novi zavjet i slušajući svjedočenja ljudi, vjerovao da je to jedina Istina, prava i potpuna.

 Jednom prilikom smo se molili u zajednici Molitva i Riječ. Tokom molitve počele su me duboko doticati riječi voditeljice molitve, i suzdržavao sam se od plača. Kad je krenula pjesma sjetio sam se Thompsonovih riječi: „…ali pjesma ruši sve.“ i bujica osjećaja me preplavila, počeo sam plakati i smijati se u isto vrijeme. Ono što je izazvalo te osjećaje jest duboka spoznaja u srcu koja nadilazi osjećaje i misli, i koja me obuzela. To je spoznaja Isusa koji vidi mene cijelog, sve moje misli, sva moja djela i riječi, sav moj jad i nedostojnost, i govori mi: „Svejedno te volim.“ Zbog te ljubavi, uz Božju pomoć ja sam se promijenio. Uspostavio sam odnos s roditeljima koji prije nisam imao, nije sve bajno, ali je puno bolje nego prije, ostavio sam cigarete, travu, ogradio sam se od bludništva i preljuba, skinuo sam mnoge „maske“, prestao se samosažaljevati, zavolio Crkvu i svećenike, postao radosniji i iskreniji, stabilniji, počeo sam učit kako treba i još mnogo toga se na dobro okrenulo u mom životu. Ipak, ono najvažnije je: pronašao sam izvor svake ljubavi, pronašao sam smisao života.
 
 

Preporučeno

Leave a Comment