Bili smo na Viru. Najviše osjećam da smo se povezali kada smo jednu večer na plaži svi posvjedočili svoj susret s Bogom, te u zajedničkoj molitvi naglas, koja je bila vrlo otvorena.
Najveći napredak u vjeri sam doživio u slijedećem: nije mi se sviđalo ponašanje nekih osoba, ispočetka me to smetalo, kasnije počelo živcirati, a na kraju sam postao srdit na njih. Smatrao sam nepravdom njihovo ponašanje. U jednom trenutku duša mi se našla u grču, jer sam vjerovao da nije u redu niti moje ponašanje, niti ponašanje tih osoba, a kamoli moje osuđivanje i srdžba prema njima. Taj grč bio je Božji dar, jer nisam više mogao podnijeti tu bol. U jednom trenutku sam, uz pomoć Marije Majke prihvatio tu bol, taj dar, i tad je bol nestala. Umjesto nje, pojavila se ljubav, prava i stalna, prema istim osobama. Bogu hvala.
Sjetio sam se riječi koje sam negdje čuo, da ćemo kad umremo i budemo išli u raj, najviše zahvaljivati osobama koje su nam nanosile nepravdu, ili bile zle prema nama, jer smo preko njih najviše mogli napredovati prema Bogu i njegovom kraljevstvu.
Davorin Pleše
Proveli smo pet divnih dana u molitvi, zajedništvu, pjesmi i smijehu. Svaki dan je bio blagoslovljen i uz otvorena srca plodan za Božju riječ. Naučila sam kako na više načina razmatrati Bibliju, što uvelike pomaže u shvaćanju Evanđelja.
U kući je vladala sloga i osjećao se blaženi mir i nadahnuće koji su nam ispunjali srca.Uz molitvu i planove za Duhos, ostalo je nešto vremena za uživanje u ljepotama mora i prirode.
U trenucima meditacije, istinski sam shvatila kako nikada ne trebam prestati zahvaljivati Bogu za sve dobro koje mi daje u svakome danu, za prijatelje i dobročinitelje i sve ljude koje mi On dovede na životni put. Trebamo moliti jedni za druge. Tako neprestano povećavamo krug zajedništva i svi postajemo dio velike obitelji, braća i sestre, što uistinu i jesmo po Kristu, iako toga nismo uvijek svjesni.
L. F.