Plava crta
Četvrtak, 18.07.2019.

Facebook Facebook

Share
Like

Hvaljen Isus i Marija!! Moje ime je Josipa i imam 22 godine. Kao dijete odlazila sam često s majkom na misu. Sjećam se da su mi već tada svećenikove propovijedi bile zanimljive i reklo bi se da je već tada Gospodin stavio Božju Riječ kao sjeme u moje srce. Kroz srednju školu od Gospodina sam se udaljila, započeli su klasični izostanci iz škole, lošije ocjene, povremeni izlasci i razne ovisnosti. Negdje u trećem razredu srednje škole majka me pozvala da odem na duhovnu obnovu u Šurkovac. Budući sam prvi put doživjela takvo nešto bila sam pod dojmom. Počela sam se približavati Gospodinu, odlaziti na svetu misu, ispovijed, ali su mi srce mučile i sumnje. Donosila sam odluke neke grijehe ne ponavljati, ali to nije dugo trajalo jer se još nije dogodio stvarni susret s Isusom te još uvijek nisam shvaćala težinu grijeha.
Budući nisam bila duboko ukorijenjena u Kristu, Đavao me svim silamama odvraćao od mogućeg susreta s Kristom. Upoznala sam neke nove prijatelje koji su bili daleko od Gospodina. Iz nekakve znatiželje nastavila sam se družiti s njima i nastaviti s ovisnostima u čemu nisam vidjela ništa loše. Prestala sam odlaziti na misu i upadala u sve veći grijeh i tamu, a da toga nisam bila svjesna. Ponekad bi čula glas u svojoj savjesti koji mi je šaptao da idem u krivom smjeru, ali umirila bi se mišlju da imam sve pod kontrolom, da svi žive tako žive i slično. Tjeskoba, srdžba, nemir i ranjenost bile su u mom srcu kao posljedica sve težih grijeha.
„Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle izađoh.’ Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se u njoj. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.“ (Lk 11,24-25).
Upravo to dogodilo se meni. Nakon 2 godine takvog ispraznog života počela sam se pitati u kakvu sam se to osobu pretvorila i prisjetila sam se onog lijepog osjećaja i mira koji sam osjećala na onoj duhovnoj obnovi. Počela sam shvaćati da mi sve što radim ne donosi ništa dobro. Vapila sam Bogu, ali nisam čula njegov glas. Tada sam nakon toliko godina lutanja ponovno otišla na duhovnu obnovu, zadobila mir i počela tražiti Gospodina. Dok sam čitala Bibliju, Gospodin mi je otvorio oči i upoznala sam Duha Svetoga u svojoj svakodnevnici. Smiješno, ali ja sam stvarno mislila da je takvo iskustvo, ako je uopće stvarno, moguće imati samo na duhovnoj obnovi. Danima sam samo sjedila u sobi i žedno upijala Božju Riječ i neumorno molila. Mislila sam to je to, odsad će mi život bit savršen, grijeh mi je bio mrzak, molitva lagana. Međutim, gledajući unazad, shvaćam da je sve to bilo u Božjoj snazi. Kasnije je moja osobna snaga, volja i trud stavljena na kušnju, a onda znate da bez svakodnevnog truda, ustrajnosti u molitvi, bez pune Božje opreme ništa ne možete. Tada sam zaista shvatila da je život borba do samog kraja. Kako je Isus rekao kad su ga pitali tko se može spasiti: Vama je nemoguće, ali Bogu ništa nije nemoguće! Uz njega sve možemo nadvladati…

Četvrtak, 18.07.2019.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.