Duhovna obnova za studente i mlade

by abuzgo

U utorak 28.5.2019. u osječkoj župi sv. Ćirila i Metoda vlč. Grgo Grbešić, profesor na KBF-u Đakovu, predvodio je duhovnu obnovu za studente i mlade pod nazivom „Duh istine upućivat će vas u svu istinu“ (Iv 16, 13).
Uvodeći u temu vlč. Grbešić pojasnio je kako je početak svakog obraćenja život u istini te kako dolaziti nedjeljom na misu, imati ritual za molitvu i ispovijed, slaviti Gospodina, možda očituje pobožnost, ali to još uvijek ne znači da živimo u istini.
U prvom dijelu svog nagovora predavač je istaknuo nekoliko ključnih stvari iz svog vlastitog iskustva koje prepoznaje kao važne u svom duhovnom životu, a koje bi koristile danas i nama. Ono najvažnije je da je duhovnost nešto jako realno i kako se trebamo prvo učiti koristiti redovita sredstava na putu spasenja, svetu misu i sakrament ispovijedi. Iznoseći primjer odgoja svoje majke, koja ga je od malena naučila o ponašanju na svetoj misi koja mu ostaju u srcu cijeli život, on ističe važnost strahopoštovanja, s najdubljim poštovanjem slavljenja otajstava vjere. Kada ga su ga pritisle obaveze i umor silnih zadataka i briga počeo je gubiti to strahopoštovanje, ali molitvom Duhu Svetom i klanjanjem pred Presvetim Gospodin ga je vratio k sebi. Odlazeći nekoliko dana u šutnju shvatio je zašto danas kršćani ne mogu moliti. „Srce i um su nam prezatrpani, a da bi čuli Gospodina, potrebna nam je samoća i tišina. Potrebno je stvoriti dio dana u samoći za sebe jer tko bježi od samoće bježi od sebe, a taj pak bježi od Boga. Nas je strah suočiti se sa samim sobom jer ono što skrivamo u samoći izlazi van i to postaje bolno za nas. Iluzija kojom se zavaramo jest kako se sami možemo promijeniti. Duh sveti nas čisti, dotiče i mijenja, ako mu to dopustimo i samo milošću Božjom možemo vidjeti tko smo i što smo. Nema danas duhovnosti bez istine, nutarnje slobode i poniznosti koje pak opet dolaze od Gospodina.“
U drugom dijelu nagovora vlč. Grbešić istaknuo je nekoliko laži o sebi, svjetovnih i religijskih kojima se danas čovjek suprostavlja životu u istini.
Prva od njih je da moramo biti savršeni jer samo kad smo uspješni i prvi u svemu mi smo vrijedni. To dolazi od kompleksa niže vrijednosti kada se povlačimo u sebe, postajemo preosjetljivi i ne znamo prihvatiti ni pohvalu ni kritiku, navezujemo se na ljude i neprestanim podizanjem kriterija slamamo svoj život jer se ne prihvaćamo. Nadalje, mi se trudimo zadobiti ljubav i odobravanje drugih prilagođavajući se njima kako bi tako zadobili njihovu pažnju, priznanje i cijenjenost. Time gubimo slobodu djece Božje, uništavamo svoje osobne talente i potrebe te se nikada nećemo razviti u zrele osobe. Također mnogi danas smatraju kako je Božju ljubav potrebno zaslužiti ispunjavanjem zakona. Farizeji su to isto činili svojim radom i molitvom, ali Krist je svejedno morao doći. Krist nas ljubi iako smo grešnici i nikada nikoga nije odbacio zbog grijeha. Funkcionalan pogled na Boga, htijenje samo svojih želja, misao da ako nosimo Isusov Duh nećemo trpjeti, ispunjavanje potreba drugih bez služenja Božjom ljubavi te stav da se dobar kršćanin ne osjeća tužno i tjeskobno samo su neke od religijskih laži kojima se čovjek zavarava. Zaključujući svoje nagovor, vlč. Grbešić govori: „Mi smo ljudi i imamo osjećaje, nismo savršeni i ne trebamo potiskivati sve u sebe. Apostoli su bili kukavice i slabići, ali u jednom trenutku Duh Sveti ih preobražava, njih i njihove slabosti te ih osposobljava za život u istini. Molimo zato Duha Svetoga i vidjet ćemo kako nas Gospodin čudesno mijenja.“.
Potom je vlč. Grbešić predvodio svetu misu i klanjanje pred Presvetim, a koncelebrirao je studentski kapelan vlč. Mario Žigman. U svojoj propovijedi predvoditelj duhovne obnove pojasnio je kako je duhovan prvenstveno onaj u kojem prebiva Duh Sveti, onaj koji je dopustio da mu on prodrma, srce, tijelo, razum i osjećaje. Riječima: „Zdrava duhovnost vraća nam radost života, donosi čistu savjest i daje slobodu i za to molimo snagu i djelovanje Duha Svetoga. Ljubav prema Isusu, autoritet, jasnoća, svrha života, sve to dolazi po Duhu Svetomu. Ako nemamo te sile bit ćemo tmurni, umurni, dosadni kršćani koji kukaju, moraliziraju i nabrajaju, a ovom svijetu nemaju što dati. Tražite tu Silu odozgor, a Gospodin će nam dati ono najpotrebnije za nas.“ zaključio je svoju propovijed.
Po završetku mise i klanjanja uslijedilo je druženje u prostorijama župe.

Anamarija Buzgo

Preporučeno