U utorak 2. travnja 2019. godine u župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku održan je novi
korizmeni seminar za studente kojeg je ovog tjedna predvodio vlč. Robert Almaši,
konkatedralni župni vikar. Gradeći svoju temu pod naslovom „Otvorit ću vaše grobove i
živjet ćete“ na biblijskom tekstu o uskrisenju Lazara ( Iv 11, 1-44) vlč. Almaši istaknuo je
kako je Božja riječ ta koja je uvijek iznova aktualna i doista živa te sposobna osnažiti nas
sadržavajući uvijek potrebnu poruku za naš život. Isus je imao svoje prijatelje i znao je kako
suosjećati s njima, njihova žalost bila je ujedno i njegova. Plačući na Lazarovu grobu Isus sam
očituje one ljudske osjećaje i spreman je sve učiniti da ublaži patnje svojih bližnjih. Isus tako
želi biti blizu čovjeku, reanimirati ga svojom ljubavi i blizinom.
Svatko u svom životu barem jednom dođe do trenutka kada mu je dosta života i borbe. To je
najčešće krik čovjeka u teškim životnim situacijama. U opasnosti smo onda pustiti
ravnodušnost da prevlada u nama ne želeći imati nadzor nad svojim životom i srljajući u
nezainteresiranost. Isusov je poziv, posebno u korizmi, izaći iz svojih grobova, ali i ne
dopustiti smrt druge osobe koja je pokraj nas.
Lazar je Isusov prijatelj, pa je ipak sišao u grob. To znači da ako se to dogodilo Isusovu
prijatelju, može se dogoditi bilo kojem kršćaninu. Zato i je važno biti svjestan što je to što nas
vodi u grob. Svakoga od nas Isus poziva da izađemo van, da prepoznamo male grobove iz
kojih valja uskrsnuti, izađi iz beznađa s vjerom u Gospodinovu prisutnost, prestati se bojati
svega što nas plaši i zarobljuje. Isus nije odmah požurio na grob i možemo se s pravom pitati
zašto? Sigurno smo i mi iskusili tako nešto kad mislimo da nam je molitva trajno neuslišana.
Trebalo je najprije sazoriti, a vjera ne sazrijeva bez dubljeg traženja istine i života. U bolesti i
smrti smo u opasnosti da utonemo u san gdje smrt ima glavnu riječ. Isus čeka sestre da mu
izađu u smrt kako bi od njega čule poruku za život: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene
vjeruje, ako i umre, živjet će.“( Iv 11,25). Bog nam dolazi u susret i traži da i mi dolazimo
njemu jer on želi biti s nama i u trenucima napuštenosti, samoće i žalosti, kada se zbog grijeha
osjećamo na dnu i ne vidimo izlaza. Traži da žalost podijelimo s njim i da se sami ne
zatvorimo u nju. U žalosti doći pred Boga znači upoznati Boga, primiti utjehu. Zato su trenuci
krize i suza blagosljovljena prilika da izađemo iz sebe i porastemo bliže Bogu.
Vlč. Almaši pozvao je sve koji vjeruju da već sada, dok su još uvijek na putu, žive to
uskrsnuće u životnim situacijama te je zaključio rječima: „Svi smo pozvani kao Isusovi
prijatelji biti svjedoci njegove radosti kako bi na našim licima i po našem životu ljudi vidjeli
kako živimo ipak druge vrijednosti. Isus, prijatelj svih nas, nikoga ne napušta nikada pa ni u
bilo kojem grobu.“
Nakon izlaganja seminara, Krunoslava Lukač, vjeroučiteljica i voditeljica zbora mladih u
katedrali posvjedočila je o svom životu, radosti koju je iskusila kroz glazbu, sviranje i
pjevanje od malena, izazovima s kojima se susrela i susreće u radu s mladima u školi.
Istaknula je posebno iskustvo bolesti kroz koje je nedavno prošla, a u kojemu je zaista osjetila
i danas zna da ju je Gospodin vodio svojom prisutnošću, napose kroz sakrament bolesničkog
pomazanja i molitvu. Svu bol i patnju koju je trpila, predala je Gospodinu za druge
prihvaćajući tu životnu situaciju s pouzdanjem u Božje vodstvo. Njezin suprug, Zlatko Lukač,
također je svjedočio kako u jednostavnosti svog života susreće Boga, da je molitva ta po kojoj
prima mnogo milosti i da Gospodin uvijek sve izvede na dobro.
Uslijedilo je klanjanje križu na kojem se Duhos band-u u animiranju priključio i konkatedralni
zbor mladih.
Anamarija Buzgo