4. Duhos brucošijada

by abuzgo

U subotu 6. studenog 2021. u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda održana je 4. Duhos brucošijada pod geslom „Sva moja snaga u Tebi je!“ (sv. Faustina). Program je započeo u 10:00 okupljanjem mladih koji su se kroz kreativne igre bolje upoznali te podijelili u grupe u kojima su kasnije obrađivali određenu temu.
Nakon upoznavanja uslijedilo je misno slavlje koje je predslavio studentski kapelan vlč. Mario Žigman.

Pitanje s kojim je započela propovijed glasilo je: „Jeste li ikada za nekoga rekli da on ili ona ima dobro srce? Ili ste možda nekome rekli: srce si!“ Kada nekome kažemo te riječi, zapravo time želimo izraziti ono što ne vidimo i ne čujemo, ali znamo da je unutar te osobe, znamo da je to nešto dobro. Znamo da Bog djeluje kroz njega i da želi da svatko od nas ima dobro srce.

Drugo što je istaknuto jest tajna uspjeha na primjeru sv. Pavla koji u svojoj poslanici Filipljanima govori kako je zadovoljan svojim životom. Naučio je gladovati i biti sit, obilovati i oskudijevati i u svim tim situacijama bio je zadovoljan jer je živio, disao i kretao se za Kristom. U tome se krije tajna i našega uspjeha, da u svim okolnostima života živimo za Krista, da ne životarimo, već da živimo u punini. Da bi živjeli tu puninu naš život treba biti utemeljen na Kristu, a za to je potrebna disciplina kojom dovodimo red u život, a s time dolazi i uspjeh. Ne smijemo dopustiti da u našem životu zavlada nered i kaos, da živimo od danas do sutra. Također, ne smijemo se predati samo svojim osjećajima i emocijama i samo po njima živjeti jer one su prolazne i čine nas nepouzdanim za druge, posebno za Boga.

Možda si postavljamo pitanje zašto neke tvrtke propadaju, a neke su uspješne, ili zašto su neki ljudi uspješni, a neki nisu? Vlč. Žigman pojasnio je sljedeća tri razloga za to. Prvi je taj što pojedinci svoj uspjeh grade na drugima, dok sami ništa ne rade. Drugi razlog je taj što pojedinci nikada nisu zadovoljni s onim što posjeduju te uvijek žele više, a posljednji je taj što poriču rizik i opasnost. Tako je i u duhovnom životu. Često negiramo prisutnost zloga, negiramo vlastiti grijeh, dok ćemo druge u istoj situaciji spremno optužiti. Na kraju čovjek ne može takvim načinom dugo živjeti jer ga to ne ispunjava. Zbog toga se predaje i odustaje.

Ako želimo ići naprijed i biti uspješni, ne smijemo se samo oslanjati na sebe i na druge, već na Boga i trebamo težiti tome da s Njim postanemo jedno. Savjet za uspjeh je taj da ne idemo samo za osjećajima jer čim dođe prepreka, mi ćemo odustati. S druge strane, ako se vodimo revnošću i predanjem, tada neće postojati ta prepreka koja nas može slomiti na putu ostvarivanja određenog cilja. Također, ako nismo zainteresirani za traženje Božje volje i živimo samo da bi udovoljili sebi, lako ćemo skrenuti s puta. Na kraju vlč. Žigman zaključuje Isusovim podsjetnikom da ne služimo dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu te da ne dopustimo grijehu da prevlada nad svom milosti koju nam Bog daje. Svačije je srce dobro jer ga je stvorio Bog, a sve što stvori Bog jest veoma dobro.

Nakon misnog slavlja uslijedio je ručak, a potom su se sudionici uputili na radionice na kojima su obrađivali jednu od tema iz Dnevnika svete Faustine. Podijeljeni u 6 grupa, zajedno s voditeljima radionica, raspravljali su i dijelili svoja iskustva na osnovu citata iz Dnevnika povezanih uz zadanu temu. Nakon razgovora uslijedio je kreativni zadatak izrade stripa kojim su si grupe međusobno predstavljale ono o čemu su razgovarali tijekom radionica.

Prva grupa imala je temu Božjeg milosrđa u kojem su prvo istaknuli kako se svijet osvjedočio najvećem milosrđu kad je Bog darovao svoga Sina, bezgrešnog za sve grešne. Grupa je nastavila promišljati na primjerima iz života svete Faustine u kojima je susrela Božje milosrđe. To su primjeri njezina poziva, ulaska u samostan, boravka pred Presvetim te trpljenja. Iako je nastojala udaljiti od sebe Božji poziv predajući se različitim ispraznostima, Božje milosrđe, ljubav i milosti doprli su do svete Faustine. Različite milosti toliko su mijenjale i čistile njezino srce da nikada nije bila tako sretna kao onda kada je trpjela za Isusa kojega je toliko ljubila. Stripom su prikazali ovisnika o cigaretama, njegov put od odluke do potpunog prestanka pušenja. Taj je put prikazan kao zahtjevan, ali na kraju ipak uspješan jer se čovjek uspijeva ostaviti te štetne navike, a sve to zahvaljujući Božjem milosrđu koje mu je dalo snagu i nadu za ustrajnost u toj željenoj promjeni.

Druga grupa za temu radionice imala je Sotonu. Zajedno su prošli crkveni nauk o Sotoni te kroz njegov utjecaj na svijet, ali i na život svete Faustine u kojem ju je pokušao odvesti od puta izvršenja Božjeg poslanja. Tijekom radionice istaknuto je također kako često krivo promatramo svece kao neke idealne ljude koji su takvi pali s neba, ali oni su potekli iz različitih obitelji, proživjeli različite jednostavne i teške situacije, kroz život su imali poteškoća, kriza, trpjeli su napasti i kušnje kao i svi drugi ljudi, ali su to prihvaćali na način da su se trudili nositi to s Bogom i po tome mu doći bliže. Kroz strip su prikazali životni put na kojemu su različite Sotonine napasti, ali na kraju toga puta prikazano je svjetlo s križem u sredini, a pouka je da pobjedu nad Sotonom možemo ostvariti samo u sjedinjenju duše s Bogom.

Treća grupa razgovarala je o ispovijedi i za početak istaknula, na temelju citata iz Dnevnika, kako je za dobru ispovijed važna potpuna iskrenost i otvorenost, poniznost te poslušnost. Također, istaknuli su savjet da se prije svake ispovijedi pomolimo Duhu Svetom za ispovjednika kako bi nas on što bolje razumio te kako bi se na kraju iskreno pokajali. Sve to nadahnulo je sudionike grupe da na zanimljiv način predstave jednog grešnika u ispovjedaonici koji Kristu, u osobi svećenika, predaje svoje grijehe te radostan odlazi dalje živjeti.

Četvrtoj grupi tema radionice bila je Majka Marija. Na početku su sudionici razgovarali o odnosu prema vlastitim roditeljima, a onda su to povezali s njihovim odnosom prema Majci Mariji. Promišljali su i o njezinoj vjernosti Bogu te uronjenosti u molitvu, kao i primjeru važnosti življenja čistoće. Kao grupa su odlučili, a time potakli i druge, više se utjecati u njezin zagovor, posebno tražeći pomoć i milost u življenju čistoće.

Peta grupa koja je promišljala o trpljenju prvo je istaknula zašto trpimo. Trpljenje je kazna zbog grijeha: Bog je pravedan sudac koji nagrađuje, a zlo kažnjava. Drugo, trpljenje ima značaj kušnje, i to pojašnjeno na primjeru kada Bog dopušta Sotoni da Jobu da bolest i na taj način iskuša njegovu pravednost. I treće, trpljenje je poziv na obraćenje. Kada trpimo, tada smo najbliže Bogu koji nas pročišćava, otklanja sve naše navezanosti na ovaj svijet i usmjerava pogled na sebe te nas obraća. Dodatno su pojasnili kako trpljenje može biti duhovno i fizičko ističući primjere svete Faustine i neprihvaćanja koja je doživljavala u samom samostanu te trpljenje kroz stigme ističući primjer svetaca koji su nosili stigme, svetog Franju Asiškog te svetog Padre Pija.

Posljednja grupa s temom Božje volje promišljala je prvo o načinima donošenja nekih bitnih životnih odluka te poteškoćama u traženju Božje volje. Zaključili su kako su često najveći problem naše različite navezanosti i sigurnosti kojih se teško oslobađamo pa samim time teže pronalazimo one tihe Božje poticaje. U trenucima kada Bog šuti često smo izgubljeni i nesigurni poput učenika na lađi s Isusom koji spava dok bjesni oluja. Poticajne su riječi sv. Faustine koja govori kako ne želi buditi Isusa jer vjeruje da ju on jača kada ona to i ne zna i ne osjeti te da njezina životna lađa sigurno plovi morem jer je Bog njezin kormilar. Primjer je to kako i mi trebamo u takvim trenucima stavljati cijelo svoje pouzdanje u Boga vjerujući kako On zna najbolje što nam je potrebno. Potaknuti tim Faustininim riječima prikazali su brod koji plovi nemirnim morem čija putnica nema kontrolu nad kormilom, ali zatraživši Božju pomoć na kraju ipak dobiva kontrolu i sigurnost u Bogu te nastavlja svoj put dalje.

Nakon izlaganja svih grupa vlč. Mario Žigman iznio je kratku biografiju sv. Faustine te pojasnio pobožnost Božjeg Milosrđa.

Po završetku radionica i kateheze o svetoj Faustini uslijedila je okrepa uz čaj i kavu. Za to je vrijeme studentica Sandra Naletilić predstavila djelovanje udruge Duhos, timova koji djeluju te navela neke posebne susrete koji se održavaju tijekom godine. Nakon okrepe, oko 15:00, mladi su se uputili u kapelicu Božjeg Milosrđa u župi gdje je započela krunica Božanskom milosrđu te odmah iza toga i klanjanje pred Presvetim. Tijekom klanjanja svaki je sudionik na papir u obliku ribice ispisao svoje molitvene nakane te kasnije imao priliku doći pred Presveto koje je bilo položeno u drvenu barku te ribicu postaviti na mrežu koja se nalazila ispod barke. Na samom kraju sudionici su se ponovno okupili u dvorani gdje su pisali dojmove toga dana nakon čega je uslijedio nagradni kviz znanja o svemu što se kroz dan spominjalo i naučilo. Prvim trima natjecateljima koji su najbolje riješili kviz dodijeljene su nagrade: slika Milosrdnog Isusa, Dnevnik sestre Faustine te zidni sat i krunica koje je darovao upravitelj duhovnog centra Božjeg Milosrđa na Ovčari vlč. Miro Tomas.

FOTOGRAFIJE

Domagoj Sabo

Preporučeno