Na 10. nedjelju kroz crkvenu godinu, 6. lipnja 2021. godine u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla slavljena je svečana Misa zahvalnica za kraj akademske 2020. /2021. godine na osječkom Sveučilištu J. J. Strossmayera. Euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko – osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, a koncelebrirali su dekan KBF-a u Đakovu, prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, konkatedralni župnik mons. Adam Bernatović, sveučilišni kapelan dr. sc. Davor Vuković, studentski kapelan vlč. Mario Žigman, rektor Bogoslovnog sjemeništa i profesor KBF-a u Đakovu dr. sc. Stjepan Radić te koordinator Nadbiskupijskoga pastoralnog centra i profesor KBF-a u Đakovu dr. sc. Stanislav Šota.
Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio sve okupljene nositelje akademske zajednice te sve studente. Na ovom su liturgijskom slavlju sudjelovali i članovi akademske zajednice: rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. dr. sc. Vlado Guberac, prorektorica za nastavu i studente prof. dr. sc. Loretana Farkaš, profesor Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku prof. dr. sc. Tihomir Florijančić, koji su ujedno pročitali misna čitanja te ostali dekani, prodekani i profesori Sveučilišta. Studentica Karla Vojedilov pročitala je molitvu vjernika, dok je misu animirao župni zbor mladih, pod vodstvom vjeroučiteljice Krunoslave Lukač.
U svojoj je propovijedi nadbiskup Hranić promišljao uz odlomak iz Post 3, 9-15 gdje Bog traži Adama nakon grijeha i razgovara s njim. Taj tekst prikazuje izvorno stanje mira i prijateljstva čovjeka s Bogom. Stvoreni svijet je predivan vrt koji je čovjeku darovan da mu bude ugodno mjesto i da on se u tom vrtu ostvaruje kao čovjek. Vrt je povjeren čovjeku da ga on uređuje, ali vrt nije njegovo vlasništvo. On zajedno s drugim živim bićima pripada stvorenom svijetu. Pojavkom zmije koja je izabrana kao simbol zla, sklad se prekida. Sama zmija nije prekinula izvorno prijateljstvo između Boga i čovjeka, nego je ona djelovala na čovjeka tako da on prekine savez s Bogom. Čovjeku je predstavila poželjnim ono što je za njega pogubno.
Nadbiskup je potom pojasnio kako čovjek ne može samostalno određivati što je dobro, a što zlo, nego on svoje odluke treba donositi u zajedništvu s Bogom. Čovjek ima svoju slobodu i autonomiju u uređenju vrta, ali on ne može i ne smije ukloniti Boga iz vrta, iz svog života te sebe proglasiti bogom, jer kada to počne činiti, dolazi u opasnost da počne proglašavati dobrim ono što njemu odgovara, što odgovara njegovim interesima te da zlim proglasi ono što se protivi njegovim naumima i željama, a tada čini grijeh. Tada uvijek stradava netko drugi jer čovjek uvijek izabire ono što je njemu u danom trenutku lakše i jednostavnije, zanemarujući druge.
Pokazuje to primjer nas ljudi koji u svojoj samodostatnosti i sebičnosti često radimo što više kako bi osigurali što veću produktivnost i dobit, razmišljamo kako bi troškove rada sveli na minimum, kako bi izbjegli poreze i davanja državi, a time stradava radnik koji dobije minimalnu plaću ili se npr. kažnjava žena tako da ju se uopće ne primi u radni odnos ako kaže da kani rađati, dok istovremeno čitavo društvo, često licemjerno, ističe tužnu demografsku sliku.
Nadbiskup je okupljenu akademsku zajednicu potaknuo na promišljanje pitanjem o tome što je najvrijednije što jedan profesor može ostaviti iza sebe kada odlazi u mirovinu ili s ovoga svijeta. Hoće li to biti lijepa kuća, skupocjen namještaj, ušteđen novac, automobil i sl. ili će to biti studije, knjige i članci te djeca i unučad. Uz sve to, ako je student i profesor čestit, pošten, plemenit i dobar, onda je on blagoslov Božji svima oko njega.
Na kraju, nadbiskup poziva sve, cijelu akademsku zajednicu na zahvalnost Bogu što nas je učinio svojim suradnicima i pozvao da uređujemo vrt kojega nam je povjerio, što smo sposobni pronicati tajne prirode. No, tu smo da bismo ispovjedili da nismo potpuno autonomni. Ukoliko čovjek odbaci Boga, postoji opasnost da rezultati njegova istraživanja i znanosti, koje on počinje upotrebljavati neovisno i autonomno, ugroze druge ljude i da se okrenu protiv čovjeka. U tome svemu utješno je znati da Bog traži čovjeka i nakon njegova grijeha. Traži ga i zove, spreman oprostiti i ponuditi novi početak. Pozvani smo prihvatiti i živjeti istinu da ne možemo sami sebe učiniti savršenima, nego da je savršenost milosni dar koji nam dolazi od Boga i koji se ugrađuje u našu slobodu.
Po završetku misnog slavlja održano je tradicionalno druženje nadbiskupa s članovima Sveučilišta i profesorima.
Fotoalbum
Anamarija Buzgo