U subotu, 9. listopada 2021. u organizaciji Ureda za pastoral mladih i udruge Duhos održano je nadbiskupijsko hodočašće studenata u svetište Gospe od Utočišta u Aljmaš. Prvi je to događaj kojim udruga Duhos obilježava 10. godina svoga postojanja. Hodočastili su osječki studenti i mladi, studenti đakovačkog KBF-a te mladi iz Strizivojne i Veliškovaca.
Nakon zajedničke molitve u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku mladi su se skupa s Vjekoslavom Lulićem, župnikom Župe sv. Roka u Veliškovcima i vlč. Mariom Žigmanom, osječkim studentskim kapelanom uputili do svetišta u Aljmašu. Putem se zajedno molila krunica, razgovaralo se i pjevalo, a tijekom cijelog puta, mladima je pružena je mogućnost svete ispovijedi.
U Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu, mlade je skupa sa svojim župljanima dočekao vlč. Filip Perković koji je ukratko progovorio o povijesti, nastanku i prilikama u župi te pozvao na okrepu.
Po dolasku u svetište Gospe od utočišta uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vlč. Blaž Jokić, župni vikar Župe sv. Petra i Pavla iz Osijeka u zajedništvu s vlč. dr. Davorom Vukovićem, profesorom na đakovačkom KBF-u i sveučilišnim kapelanom te vlč. Vjekoslavom Lulićem i vlč. Mariom Žigmanom.
U svojoj propovijedi, vlč. Jokić istaknuo je da hod Božjim putem mora uključivati rad na sebi u svim područjima života. Važnost toga rada pojasnio je u jednom psihološkom i dvama duhovnim kontekstima.
U svom dosadašnjem iskustvu s vjernicima, shvatio je da kao ljudi živimo u različitim zarobljenostima i opterećeni mišljenjima drugih ljudi, što će tko o nama reći ili misliti. Primjer ispravnog života vidimo u Majci Mariji u čijem mjesecu se nalazimo. U trenutku i nakon začeća, nije se opterećivala time što će drugi misliti o njoj i Josipu, što će biti s njezinim životom, nego je sve svoj pouzdanje stavila u Boga i od njega očekivala svu pomoć. Najbolji način osloboditi se toga što će drugi misliti je zagledati se u Isusa i uz njega koračati, ne obazirući se na mišljenja drugih.
Druga dimenzija rada na sebi je molitva. Opstaju oni i jedino oni koji Boga mole. Uz sve životne poteškoće na koje često nailazimo, bilo u braku, obiteljima, među svećenicima, nikada ne propadaju oni koji mole. Molitva je gorivo našega života i potrebna nam je Božja pomoć kako bi živjeli istinito i mogli se oduprijeti zlu.
Treća važna dimenzija je Božja volja. To je ujedno temeljna i najteža dimenzija našega života. Mi često imamo neke svoje ucrtane puteve i svoje načine kako bi usmjerili svoj život, ali svjesni smo koliko su oni nestalni i neispravni. Poštovati i tražiti Božju volju u svome životu nije lako, često ne razumijemo što Bog čini i zašto, ponekad nas postavlja i na tako velike kušnje, ali nas nikada ne napušta. Bog sa svakim od nas ima plan i poštovati to ključ je bilo kakvog blagoslova za naš život. Put je to ponekad jako težak i bolan, ali je jedini ispravan i onaj kojeg moramo tražiti.
Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje pred Presvetim u kojem smo zahvalili za sve koji su osnovali udrugu i djelovali sve godine, ali i molili da Gospodin blagoslovi i oplemeni sva buduća nastojanja.
Anamarija Buzgo