U subotu 5. studenog 2022. u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda održana je 5. Duhos brucošijada pod geslom „Otvorite vrata Kristu!“ (sv. Ivan Pavao II.). Program je započeo u 10:00 okupljanjem mladih te međusobnim upoznavanjem. Nakon upoznavanja uslijedilo je misno slavlje koje je predslavio studentski kapelan vlč. Mario Žigman, a pjesmom animirao Duhos bend.
Na početku svoje propovijedi vlč. Žigman promišljao je o zahvalnosti na primjeru sv. Pavla iz Fil 4, 10-19. Mi često promatramo zahvalnost samo u kontekstu nečeg materijalnog, poklona, novca, plaće i sl., a zahvalnost prema onome duhovnom ne pokazujemo jer nam se često podrazumijeva da to imamo. Pavao govori kako i u obilovanju i oskudijevanju zahvaljuje Bogu što mu daje snagu da vrši ono poslanje koje mu je dao. Pavao prolazi najveće teškoće, nalazi se u zatvoru, ali i tada pronalazi načine kako i tada biti zahvalan Bogu koji brine za njega.
Jesmo li zahvalni što možemo studirati ili raditi posao koji radimo? U Hrvatskoj imamo široke mogućnosti obrazovanja kao rijetko gdje u svijetu, ali opet mnogi nemaju mogućnost studirati. Često nismo svjesni žrtve koju podnose ili su podnosili naši roditelji da bismo mi mogli biti tu gdje smo sada, studirati, raditi, živjeti samostalno. U svemu tome trebamo biti zahvalni, za sve talente koje nam je Bog darovao i što ih možemo upotrebljavati. Znamo kada je čovjek zahvalan da je onda i zadovoljan. Kada smo nezahvalni, onda nam uvijek nešto nedostaje, želimo nešto drugačije, više, bolje i nemamo više radosti u sebi.
Druga misao o kojoj vlč. Žigman promišlja na primjeru farizeja iz evanđeoskog ulomka Lk 16, 9-15. Bog je onaj koji poznaje naše srce. Ivan Pavao II. također je to znao i istaknuo na početku svoga pontifikata. Krist zna što je u nama i samo on to zna. U našim se životima zna dogoditi da stvaramo predrasude o drugima, prosuđujemo što je u njihovu srcu i znamo ih osuđivati. Također, i drugi procjenjuju nas i naše postupke, naše ponašanje misleći da znaju što je u našem srcu. I treće, ponekad poput ovih farizeja, mi glumimo, na van želimo pokazati nešto drugo, a Bog poznaje sve što se događa u našem srcu.
Mnogi također imaju problem prihvaćanja sebe jer drugi misle o njima nešto drugo što oni ne bi htjeli. Ipak, trebamo si posvijestiti da nije važno što drugi misle o nama, već što Bog misli o nama, a on misli najbolje, za nas je postao čovjekom. Ne trebamo se bojati doći pred Boga i priznati mu, to smo mi sa svim svojim istinama, grijesima i pogreškama, ali svjesni da nas Bog ljubi takve, poznaje naše srce i može ga izliječiti.
Vlč. Žigman zaključio je propovijed promišljanjem kako mi često promatramo svećenike kao neke gurue koji nas mogu ozdraviti. No, Krist je onaj koji nas ozdravlja. On se može poslužiti njegovim rukama, govorom i sl., ali Bog je onaj koji liječi, i danas to čini. Isus je onaj koji želi ući i danas u naša srca i izliječiti ih, ali ne može ući ako mi ne otvorimo vrata.
Nakon misnog slavlja uslijedio je ručak, a potom su se sudionici rasporedili u 5 grupa po kojima su započeli rad na temi. Prvi zadatak grupe je bio na plakatu na kojem je crkva otkriti gdje se nalaze ključevi koji omogućuju nastavak igre. Ukoliko nisu otkrili ključ morali su odgovarati na neka zabavna pitanja. Nakon pronalaska svih ključeva, grupe su se uputile na potragu po gradu u kojoj su slijedeći tragove i rješavajući zadatke došli do teme njihove radionice. Po povratku u župu program je nastavljen radionicama na zadanu temu, a koje su predstavljale 5 ključeva kojim možemo otvarati svoje srce Bogu. Teme su bile oprost, prijateljstvo, molitva, predanje i ljubav.
Prva grupa koja je imala temu oprosta promišljala je o učincima praštanja i nepraštanja te kako i zašto oprostiti. Sudionicima su prikazali opraštanje kao mnogo uži i teži put od nepraštanja, ali svakako ispravniji i potrebitiji. Grupa koja je promišljala o prijateljstvu kao ključu otvaranja srca Bogu dijelila je svoja iskustva o tome što cijene kod prijatelja, što od njih očekuju, koliko im to znači, a onda i analizirala Isusa kao našeg prijatelja i što nam u tom kontekstu Božja riječ govori. Sa sudionicima su podijeli pismo koje su napisali Isusu kao svojem prijatelju osvrćući se na cijeli taj dan. Treća grupa razmatrala je ljubav, vrste ljubavi, a potom i dijelila svoja iskustva u pogledu ljubavi prema voljenoj osobi, prijateljima, roditeljima, Gospodinu, u čemu se one razlikuju i u čemu su slične. Nakon toga razmatrali su Gospodinovu muku i smrt i u tome promatrali njegovu ljubav prema nama. Četvrta grupa promišljala je o predanju, pouzdanju i povjerenju. Svatko je dijelio svoja iskustva u kojima je shvatio da je predanje Gospodinu najbolji put, premda često i ne tako lak. Sudionicima su prikazali kratkim prikazom kako se često možemo posvetiti samo karijeri, novcu ili obitelji i u tome tražiti sigurnosti, dok nam predanje Gospodinu nudi sve to jer on najbolje zna što nam je potrebno. Posljednja grupa promišljala je o molitvi, upoznala se s vrstama molitve i dijelila iskustva osobne i najdraže molitve.
Nakon izlaganja svih grupa vlč. Mario Žigman zaključio je sva izlaganja kratkim sažetkom svega što smo kroz dan promišljali te potičući mlade da u klanjanju koje slijedi otvore srce Onome koji sve zna, koji zna sve što nam je potrebno.
Uslijedilo je euharistijsko klanjanje tijekom kojeg je svaki sudionik na papir u obliku srca ispisao svoje molitvene nakane, potrebe ili promišljanja te kasnije imao priliku doći pred Presveto, prinijeti svoj papir i moliti.
Nakon klanjanja sudionici su imali priliku napisati osvrt na cjelodnevni susret, a potom je studentica Veronika Lovrić predstavila djelovanje udruge Duhos, timova koji djeluju te navela neke posebne susrete koji se održavaju tijekom godine. Uslijedio je nagradni kviz znanja o svemu što se kroz dan spominjalo i naučilo. Prvim trima natjecateljima koji su najbolje riješili kviz dodijeljene su nagrade: knjiga Izabrani, Anđeo te rokovnik i prigodna šalica koju su izrađivali Duhos volonteri. Nagradne šalice uručene su i dvama timovima koji su prvi završili potragu po gradu.
PRILOG s Laudato televizije – LINK
ALBUM
A. Buzgo