U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Jeste li ikada bili u situaciji da vam je netko nudio 100.000. eura, a vi ste rekli: „Ne hvala, ne treba mi .“ ili „Predaleko mi je otići i uzeti novac.“? Možda ima takvih ljudi na svijetu.
Ostani malo u osluškivanju. Moguće je da ti je netko nešto ponudio, a ti si to odbio. Stani malo i razmisli.
U hodu za Jaganjcem važno je slijediti tekst, pročitati, ali to nije sve. Treba razmatrati. Ako čitaš tekst navečer, predlažem da ga ponoviš još tijekom dana. Iznimno su važne bilješke koje imaš. Dobro je vraćati se na zapisane misli, ali i na sam tekst razmatranja. Moguće je da ćeš dobiti nove spoznaje. Čini tako sve dok ne pročitaš novi tekst. Bilo bi uzaludno samo čitati.
Pročitaj tekst O ležanju s Isusom za stolom (Lk 14, 7-14)
Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: »Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ‘Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«
Prepusti se razmatranju. Nije potreban veliki komentar na ono što se dogodilo u kući farizejskog prvaka. Svatko može shvatiti Isusove riječi o poniznosti. No, ovaj tekst skriva još poruka za nas. Ne sjedaj na prvo mjesto. To nam ništa posebno ne govori, osim bontona. Međutim, trebamo shvatiti da zauzeti mjesto za stolom ne znači sjesti za stol na stolac i staviti laktove pored tanjura. Grčki izraz anapeo zapravo znači ležati za stolom. Takav je bio običaj. Ljudi onog vremena zajednički su blagovali u ležećem položaju na desnom boku. Legli bi na posebnu ležaljku za svakoga po jednu. Kako to biva u svijetu, bile su prve ležaljke i zadnje. Oni koji su se smatrali važnima, zauzimali su one bolje – prve. Ostalima su preostale one dalje od stola i od hrane. Prema tome, ako se netko smatrao velikim u očima drugih, uživao u jelu kao gurman, njegovo bi mjesto, makar i na silu, bilo prvo. Nije čudo da Isus tako reagira. On poziva na poniznost. Nije stvar u tome da netko zauzme posljednju ležaljku, nego o stavu unutarnje poniznosti. Očito mnogi farizejski prvaci koji su se smatrali čistima, odnosno bez grijeha, imali su problema s razlučivanjem. Zanimljivo, jer se ista grčka riječ pojavljuje i u tekstovima koji govore o farizejima koji zauzimaju prva mjesta u sinagogi da ih ljudi gledaju i da se njima dive (usp. Lk 20,46).
Nama se odmah pale „lampice“. Znamo i mi takve osobe s prvih klupa.
O, samo da znaš kakvi su, ne bi smjeli tu sjesti. Oni se uvijek tako ubacuju. Mislim da bi se još mogle zaredati pojedine primjedbe. Unatoč tomu, predlažem zastati na ovome! Sjetimo se Posljednje večere. Isus i učenici ležali su na ležaljkama. Najbliži Isusu bio je Ljubljeni učenik. On je naslonio svoju glavu na Isusova prsa. On je s njim razgovarao. Tijekom obroka dogodila se blizina Boga i čovjeka. Pogledajmo na događaj iz farizejeve kuće malo drukčije. Prijatelju, pomakni se naviše…
Zapravo, Isus je taj koji poziva. Njegov poziv čuje samo onaj koji prepoznaje svoju slabost i grješnost. To je ključ po kojem se ulazi na Gozbu. Gospodine, grješan sam i slab, ali ti me ne odbacuješ. Ne gadiš se mojega grijeha. Praštaš. Taj poziv vrijedi za svakoga i čim je veći grješnik tim bolje. Njegovo je mjesto odmah do Isusa. To je radost evanđelja! Svi siromasi, sakati, slijepi imaju pristup.
Događa li ti se da čezneš za Isusovom blizinom unatoč svojim grijesima i slabostima? Osjećaš li potrebu za njegovom riječju i tijelom? Ne možeš li izdržati od nedjelje do nedjelje kada se ujutro budiš s čežnjom za susretom s Isusom?
To je pokazatelj tvoje čežnje. Imaš pravo gurati se što bliže Isusu! To je Gozba milosrđa. Želiš li biti najbliže Gospodinu? Možda ćeš ponekad biti i u zadnjoj klupi jer će biti velika gužva u crkvi, ali tvoja čežnja će biti veća od posljednjeg mjesta. Isusov poziv da se pomakneš naviše je djelatna milost koja čisti i pruža spasenje, a to je tvoj cilj u životu – da se spasiš, ne po svojim zaslugama, nego po milosti Isusa Krista. Milost mijenja i pruža doslovce slavu (doksa) iako u tekstu piše čast jer to je Božje dostojanstvo, a ne ljudsko. Na Gozbi Isus daruje sebe tebi. Njegova slava silazi na tebe. On te podiže. Možda ležeći položaj tijela nije prikladan za objed, ali može poslužiti kao duhovna slika čovjeka koji treba podizanje jer to ne može sam. Siromašan, slab, sakat, slijep slika je ljudske grješnosti. Svatko može ležati s Isusom za stolom i nasloniti glavu na njegova prsa.
U Poslanici Hebrejima vidimo što se događa na toj Gozbi. Ponekad nekako ispustimo tu stvarnost iz vida. To je velika šteta. To je sveta misa – trenutak kada se nebo spušta na zemlju. Pristupili ste gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, Crkvi, Bogu i Isusu Kristu. Tu su svi pozvani jer ih čisti Kristova krv. Odbijanje Kristova poziva čini se najvećom ludošću.
Pitanja:
Jesi li ti taj koji odbija ležati i blagovati s Isusom za stolom?
Tko je taj Jaganjac?
Tko si ti brate i sestro?
Guraš li se na prvo mjesto kako bi bio najbliži Isusu?