Rezerviraj si malo vremena -30 minuta
Zamoli Duha Svetoga za svjetlo, učini to svojim riječima. Možeš ti to!
Započni znakom križa:+
Korizmeni hod za Jaganjcem kroz pustinju. Mnogi su odustali zbog napora. Bit će teško, sigurno! Hod po pustinji uopće nije lak. Tu je praznina. Nema nikoga. Prati te osjećaj usamljenosti. Ne znaš kuda dalje. Hoćeš naprijed, ali zapravo udaljuješ se od cilja. Čini ti se kao da sebe ne poznaš. Napuštaš još jedne duhovne vježbe jer su ti preteške. DA bit će teško i za mene i za tebe.
Nešto o meni….
Zovem se pater Arek Krasicki, član sam misijske Družbe Duha Svetoga pod zaštitom bezgrješnog srca Marijina. Slab sam čovjek. Ne smatram se duhovnim Mojsijem koji vodi narod kroz pustinju. S Mojsijem imam zajedničko toliko da sam cijelo djetinjstvo mucao. Nisam znao dobro govoriti. Za gospođu psihologinju sam bio otpisani slučaj. Velika nula. Roditeljima je bilo teško zbog toga. No, Bog je ušao potpuno u moj život. On je htio jednog mucavca s klempavim ušima. Očito mu se sviđam. Osam godina sam bio jedinac. Znaš kako je teško bez brata i sestre? Ali Gospodin ima svoj plan. Kroz rane uči ljubiti druge. Zar to nije čudesno?
Pozvao me je u svoje svećenike. Daruje mi svetost. No, ne smatram se velikim duhovnikom. Priznam da sam toliko puta klonuo dok sam išao na duhovne obnove i pitao se ima li to smisla? Nisam znao što ću reći. Imao sam dojam da su svi drugi bolji od mene, a ja mucavac, klempo…
Bog ima svoj plan i svaki se dan u to uvjeravam. Nisam nikada pomislio da ću jednoga dana raditi u Hrvatskoj, ali to se dogodilo. Hm, ponašao sam se doslovce kao Jona ( pročitajte knjigu o Joni, vrlo je kratka). Ali krenuo sam za Jaganjcem. Tu sam.
Kroz četerdeset dana želim biti tvoj navjestitelj i poslanik Božje riječi, odnosno Radosne novine.
Idemo zajedno!
Pročitaj Mk 5,25-34
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!«
Promatraj ovaj tekst, osluškuj ga, pročitaj ga više puta polagano.
Ta bolesna žena 12 godina živi u pustinji. Među ljudima, ali kao da je usamljena. Njezina bolest je za nju pustinja. Tu nema života. Izgubila je nadu.
Pitanja
Tko si ti?
Što je za tebe tvoja pustinja?
Kako se osjećaš?
Voliš li sebe?
Koga trebaš?
Znaš li kamo ideš?
Postoji li nešto zbog čega se ne možeš potpuno zavoljeti, nekakav problem ili mana?
Na koji način gledaš na teškoće u svom životu? Kako ih rješavaš?
Možda je najbolje rješenje sve to predati Bogu?
Odgovore zapiši u svoju bilježnicu.
Ukoliko dolaziš do spoznaje, trebaš li molitvu ili imaš pitanje obrati se meni na pater.arek@gmail.com