U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Znaj da od krštenja pa tako i sada, znak svetoga križa na tvome tijelu postaje sve zahtjevniji. Poziva te na svjedočanstvo. Sve si više nalik Jaganjcu.
Pronađi malo vremena za Gospodina. Neka čitanje današnjih tekstova ne bude usputno. Ohrabri se i oraspoloži. Ti si hrabar. Došli smo do pola puta. Mnogi su već odustali, ali mi idemo dalje. Teško mi je reći koliko nas ima dok idemo za Jaganjcem na ovakav način. Kada karavana ide kroz pustinju, diže se prašina. Zna biti velika i gusta. Tada čovjek može zalutati, osobito kada zapuše jak pustinjski vjetar.
Osjećaš li se odbačenim? Imaš li dojam da te nitko ne shvaća? Nedostaje li ti samopouzdanja?
Pročitaj i meditiraj evanđeoski odlomak.
Pročitaj Iv 6,1-15
Ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: “Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?” To reče kušajući ga jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: “Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.”
Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?” Reče Isus: “Neka ljudi posjedaju!” A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: “Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!”
Skupili su, dakle, i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!”
Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Isus daje svakome kruha onoliko koliko želi. Ako netko traži okrajak, dobit će okrajak. Ako netko traži tonu kruha, toliko će dobiti. Jeste li ikad razmišljali što su učenici napravili s 12 košara preostalog kruha? Tko bi želio jesti ostatke? Možda neke životinje? Iako ne postoji sigurni biblijski odgovor, možemo se u tumačenju osloniti na značenje riječi. Preostali ulomci kruha maju važno značenje. Zato Isus izgovara rečenicu da ništa ne propadne (grč. me ti apoletai). Isusu je važno da ni jedan komad kruha ne ostane na travi. On želi da ne propadne niti jedna korica kruha. Ovdje nije riječ o spremanju ostataka nakon obroka, već se iza Isusovih riječi skriva duhovna dimenzija. Ista se grčka riječ (ne propadne) koristi u Lukinu odlomku (Lk 15,17) kada se rasipni sin odlučuje na povratak svome ocu upravo zato da ne propadne (grč. apollymai). I kada se vraća kući, njegov otac govori: „Moj sin koji je propao (umro), sada je oživio.“
Dakle, Sveto pismo ne koristi tu riječ za koricu kruha koja bi mogla negdje propasti, nego govori o brizi Boga za čovjeka da duhovno ne propada i da ne umre zauvijek. Isus ima ispred sebe barem petnaest tisuća izgubljenih sinova, a možda i više. Samo muškaraca je bilo pet tisuća. To je židovski način brojanja ljudi. Stoga treba još ubrojiti i žene i djecu. Čitamo da su oni sjedili na bujnoj travi. Oni su zapravo ležali na travi jer je takav bio način primanja obroka. Isus je dakle razdijelio kruh ležećima. Ta riječ ležećih je ista riječ koju evanđelist rabi za umrlu Jairovu kćer (Mk 5, 39). Prema tome, Isus ima pred sobom barem petnaest tisuća ljudi koje mora duhovno oživjeti. Ti ljudi još nisu primili kruh koji im se nudi. Oni još nisu povjerovali da je Isus Krist. Isus je na gori. Ima na raspolaganju pet kruhova i dvije ribe. Crkveni oci vide u pet kruhova pet Isusovih rana. Dvije ribe uspoređene su s dvije Kristove naravi. Dakle, na onom brdu, prema riječima crkvenih otaca, Isus zasniva Crkvu.
Vratimo se još malo na preostale ulomke kruha. To je nešto što se baca jer ne vrijedi. To je zapravo slika Kristove Crkve. Ona mora činiti ono što je Isus učinio – darovati sebe. Pružiti ono što ima, ono što je temeljno: kruh i vino. Trebamo se pronaći u toj slici. Svatko je od nas grješan. Mi smo tih dvanaest košarica ulomaka koji ništa ne vrijede. Na hebrejskom jeziku, ulomak s jedne strane znači nešto što ne vrijedi, ali također i obilovati. Kada Sveto pismo govori o Bogu koji je bogat, tada koristi tu riječ ulomak. Stoga ulomak ima dva značenja: nešto što ne vrijedi i nešto što je obilno. U Božjim očima nešto što je ulomak postaje nešto što vrijedi. Upravo je takva Kristova Crkva. Ona je ponekad slaba i bijedna. Međutim, ako ostanemo u košaricama, u zajedništvu, od nje će nešto biti. Ukoliko smo razbacani po travi, ništa ne značimo.
Možda se često osjećaš poput ulomka – jadno, nikako. Nemaš više snage u hodu za Gospodinom i osluškivanju njegovih riječi. Mnoge ti stvari idu na živce. Vidiš da sve oko tebe propada i nema nikoga pored tebe. Upravo se tada sjeti da si u Božjim očima dragocjen. Iako si ulomak, puno vrijediš kao član Kristove Crkve i kao Božje dijete. Darujmo sebe drugima kao što je to Isus činio.
Možda ti se čini da situacija u kojoj se nalaziš nikada neće završiti sretno. Prolazio sam i ja kroz takav pakao. To su trenuci kada se najviše umiješa strah. Osobe i situacije koje voliš jednostavno postanu noćna mora sve do osjećaja odbačenosti, a budući da te nitko ne treba, osjećaš se kao otpad. Radosna vijest je u tome da, unatoč tome što se osjećaš poput otpada ili ulomka, dragocjen si u Božjim očima i Isus te treba u svojem kraljevstvu.
Pitanja:
Koliko dugo traje stanje odbačenosti u kojem se nalaziš?
Imaš li samopouzdanje?
Kako do samopouzdanja?
Sjedni s Isusom i razgovaraj s njim o tome. Odgovore zapiši.