U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Danas ćemo odmah u glavu! Rane su u nama. To su doživljaji iz prošlosti koje se šire poput raka. Bojimo se ujutro ustati i zakoračiti u nove pobjede jer znamo da ćemo naići na ljude i situacije koje će nas potpuno iscrpiti. U njima počinjemo mrziti sebe. Sve nam smeta, a na kraju donosimo zaključak da se ni Bogu više ne sviđamo. On bi nas htio imati drukčije, svetije, neokaljane bez mane i bore. Misliš li tako?
Pročitaj tekst: 1 Sam 16,1-15. Čitaj ga polako. Ostavi si vremena za razmatranje.
Jahve reče Samuelu: »Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« A Samuel reče: »Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!« Ali mu Jahve odgovori: »Uzmi sa sobom junicu pa reci: ‘Došao sam da žrtvujem Jahvi!’ I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.«
Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: »Znači li tvoj dolazak dobro?« Samuel odgovori: »Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!« Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu.
Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!« Ali Jahve reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.« Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: »Ni ovoga Jahve nije izabrao.« Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: »Ni ovoga Jahve nije izabrao.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.«
Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. Tada rekoše Šaulu sluge njegove: »Evo, zao duh Božji salijeće te.«
Izbor Davida za kralja nalik je bajkovitoj priči u koju malo tko vjeruje . Otac ima osam sinova. Prorok dolazi u njihovu kuću tražeći onog jedinog. Gleda od najstarijeg do najmlađeg. Svi su divni i veliki poput hrasta, a lijepi poput ljiljana. No, prorok bi svaki put kad bi otac predstavljao svoga sina jednog po jednog, čuo Božji glas u svome srcu: „To nije taj. On nije po mome srcu.“ Na to je prorok upitao: „Imaš li još jednog sina?“ Otac je odgovorio: „Imam, ali ga se stidim pokazati. On čuva stado. Nije s nama. On je crven, ima velike lijepe oči i izgleda kao djevojčica.“
U hrvatskom tekstu piše da je David bio lijepog stasa, ali hebrejski idiom govori da je to bio muškarac nalik na djevojčicu. Otac se toliko stidio svoga sina Davida da ga je izolirao od drugih. Međutim, prorok ne popušta. Neće jesti dok ne dođe onaj odbačeni. U tom trenutku ocu sigurno nije bilo lako. Možda je bio sav uzrujan. Držao ga je malo sa strane kako bi ga odmah mogao sakriti. I tu se dogodio rasplet kao u filmu jer je prorok čuo glas: „Taj će biti kralj.“
Ovo je za mene predivna priča. Ona se u Bibliji stalno ponavlja. Bog traži svoje miljenike. On ih svugdje traži kako bi ih blagoslovio. Bog je izabrao sebi mladog Davida, koji je, pretpostavljam, u svome srcu imao velike rane. Kako li se samo on morao osjećati kada je na licu svojega oca vidio stid? Možda se neki od nas mogu s tim poistovjetiti. Možda je netko u svom životu čuo: „Ti nisi ni za što! Od tebe neće biti ništa. Stidim te se.“ No, Bog ima svoj plan. On podiže u Izraelu velikog kralja. To je David. Iz njegova se plemena rađa Isus Krist. Bog gleda u ljudsko srce, a ne na vanjski stas.
Na kraju svoga života David nakon pobune svoga sina ide bos kroz masline. Njegov ga je sin lišio kraljevske krune. To nas podsjeća na Isusa, koji odbačen od svih, ide kroz maslinski vrt. Kada je David išao jednim jarkom, tada ga je napao jedan čovjek koji je bacao na Davida zemlju i izmet te vikao uvrjedljive riječi. Iako je David ovdje star, moguće da se sjeća svojeg doma i situacije kada su se njega svi stidjeli. U trenutku kada je David bio toliko odbačen, jedan od njegovih sluga upita ga zašto dopušta da netko tako viče protiv njega. Tada mu je David odgovorio: „Ako on to radi, znači da mu je Bog to dopustio.“
David se više ničega ne boji. Niti jedan ljudski sud ne može ga slomiti. Niti jedna riječ ne može ugroziti njegov autoritet i ugled jer David dobro zna tko je on.
Dugačak je i bolan proces takve samosvijesti nakon pretrpljenih godina od strane drugih ljudi. Teško je doći k sebi kada je čitav život bio ugnjetavan i odbačen. To je osjećaj kao da čovjek na sebi nosu neku nevidljivu pancirnu uniformu koja ga žulja i sputava. Moguće da je Davidu pomogla priča o njegovoj prabaki, kako kaže jedan poljski dominikanac. Ona je, iako odbačena od Židova, pronašla veliku naklonost u Božjim očima. Ruta je i Isusova prabaka. Priča o odbačenosti i Božjem prihvaćanju najomiljenija je priča koju Bog svima nama želi ispričati. Drag mu je svatko tko dolazi iz velike muke. Draga mu je svaka odbačena osoba. On želi tebe odbačenog, poput onog slijepca koji je bio odbačen od svojih roditelja. Zbog ugleda, bojali su se farizeja. Toliko o njihovoj ljubavi prema svom invalidnom djetetu. No, Isus je učinio za njega nešto najljepše. Isus ga je naučio vidjeti, ali ne samo fizičkim pogledom. Isus ga čisti u kupalištu Siloamu (što znači poslan). Na tragu toga može se prevesti i kao Mesija. Kao da mu je Isus rekao: „Operi se u meni.“ Isus ga pere od blata.
Pitanja:
Koje su tvoje rane? Zamoli Jaganjca da ih zajedno pogledate.
Tko ti ih je nanio?
Koliko si ti kriv zbog rana koje nosiš u sebi jer moguće je da su one posljedica grijeha?
Smatraš li i dalje da Bog traži samo velikane i da ne računa s tobom?
Jesi li donio neke konkretne odluke u hodu za Isusom – Jaganjcem koji odnosi grijeh?
pater.arek@gmail.com