U sjećanje na nadahnutog autora: Phil Bosmans
Sve je povezano. Nikad se nije toliko govorilo o jedinstvu, o sjedinjenju, integraciji, o okolišu i čovjekovu životnom svijetu, a sve to nije nikada bilo toliko ugroženo kao danas. Svake godine više bračnih rastava, više razorenih obitelji.
Omraženi stranci, neželjene manjine, odbačene rubne skupine, ljudi koji hoće i moraju otići. Svako odbacivanje iz društva vrsta je pobačaja. Jer sve je povezano.
Pobačaj se čini masovno. Zakonske promjene nisu ništa izmijenile. Tehnički zahvat ne može nikada biti primjereno rješenje za neku društvenu ili duševnu nevolju. Pobačaj nije ni politički, ni pravni, ni religijski problem, nego ponajprije ljudski problem.
Govori se o situaciji prijeke potrebe, ali ako se iz svake neželjene situacije stvori situacija prijeke potrebe, vrijednost će se ljudskoga života posve srozati, a sam će čovjek biti sveden na otpadni materijal. Sloboda je tada uvijek sloboda jačega, a svijet za neželjene, slabe, izmorene ljude postaje još nesigurniji. Gdje se u ovome pitanju govori o odgovornosti, gdje se govori o ljubavi? Tko pogođenima prilazi s razumijevanjem, s pouzdanom, ljubaznom pomoći? Žena koja na to naiđe rijetko će se odlučiti za pobačaj.
Problem pobačaja mora se humanizirati, a ne politizirati. Ne smije biti »rata zbog pobačaja«, jer kad se razbuktaju strasti, više ne čujemo jedni druge i zajednički razgovor više nije moguć. Slušamo još samo stranku, organizaciju, ideološku grupu, a ne više izvorni glas života, glas srca. Ali problem se ne smije zabašurivati. Šutnja nije rješenje. Ravnodušnost društva danas donijet će gorke plodove sutra, ako se zajedno s djecom izgubi novi život, a s time i budućnost.
Ako čovjek više nije siguran ni u majčinu krilu,
gdje je onda još siguran na ovome svijetu?
Pobačaj – stanica života postaje stanicom smrti.
Mjesto života postaje mjestom smrti.
Za dijete majka postaje grobom.
Phil Bosmans