Gospodine, Gospodine, ne mogu više!
Dolazim iz duge noći;
dolazim iz mutnih voda. Smiluj se.Samoća je visok zid
koji mi zatvara sva obzorja.
Podižem pogled, ali ne vidim ništa.
Braća su mi okrenula leđa
i pobjegla preda mnom.
Svi su pobjegli.
Moja pratilja je samoća,
tjeskoba je moj kruh.
Nigdje cvijeća. Sve je žalost.
Gdje si, Oče moj?
Krut smrtni boj zabio se
sledio u mojoj utrobi.
Daj mi ruku, Oče, stisni moju,
povuci me iz ove tamnice.
Molim Te, ne zatvori vrata
jer sam sam.
Zašto šutiš?
Moji krici su ispunili noć,
a Ti si gluh i nijem.
Probudi se, Oče.
Daj mi znakove, barem jedan, da živiš,
da me ljubiš, da si ovdje, sada, kraj mene.
Gledaj:
strah i noć gmižu oko mene kao zvijeri
i samo Ti mi ostaješ,
jedina obrana, jedino obzorje.
Ali znam da će se vratiti zora
i opet ćeš me utješiti
kao što majka tješi dijete.
I obzorja bit će opet skladna,
po mojim će žilama teći rijeke utjehe.
Braća će se vratiti k meni,
opet će biti klasje i opet će biti zvijezde.
Ozračje će biti ispunjeno radošću,
a noći hvalospjevima,
i moja duša dovijeka
pjevati o Tvojem milosrđu
jer si me utješio.
Hvala Ti, Oče. Amen.
Ignacio Larra?aga
sa španjolskog prevela Cila Baričević
izvornik: I. Larra?aga: SUSRET-MOLITVENI PRIRUČNIK, Karitativni fond UPT,
„NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU“ Đakovo, 2006.
Pripremila: Sabina Bačani