Gospodine, Gospodine, što znači biti čovjek? Trpjeti
bez kraja. Od plača novorođenčeta do posljednjeg
vapaja umirućega: patnja je svakodnevan gorak kruh
kojega nikada ne uzmanjka na obiteljskom stolu.
Bože moj, zašto ta nesretna stvar, bol? Beskorisna
lešina. Nema imena, ali ima tisuće izvora i tisuće lica.
Tko joj može izbjeći? Ide s nama putem koji vodi iz
svjetla u tamu. Što da učinim s njom?
Stvar je to koja je izrasla na čovječjem tlu, slična
zloslutnoj gljivi koju nitko nije ni posijao ni želio. Što
da učinim s njom?
Prisjećam se Tvoga križa, Siromaše Božji, Isuse iz
Nazareta; onoga križa kojega nikada nisi izabrao, ali
si ga uzeo, ne s veseljem, ali s mirom. Čemu taj
odvratni krvavi tok ljudske boli? Ovo je pitanje: Što
učiniti s tom temeljnom, vrelom tajnom?
Tisuću bolesti, tisuću i jedno nerazumijevanje,
unutarnjih borbi, nespokojstva i opsjednutosti
predbacivanja i zavisti, tuga i žalost, odbačenosti i
nemoći, svoje i drugih, kazni, čavala, mučenja…Što
učiniti s tom beskrajnom šumom mrtvoga lišća?
O pravedni, poslušni i pokorni službeniče nebeskoga
Oca! Kada je došao Tvoj čas, nakon grča straha i
užasa, mirno si se izručio i slobodno prihvatio kalež
bola da bi ga ispio do posljednje gorke kapljice.
Djelovanje ljudske zavjere nije te pogodilo naslijepo i
kobno, nego si ga dragovoljno prihvatio jer si
spoznao da se to nije događalo zarad ljudskih spletki,
nego zato jer je Otac to dopustio. S ljubavlju si
natovario križ.
Hvala na pouci, prijatelju Isuse. Od tada imamo
odgovor na temeljno ljudsko pitanje: Što učiniti s
bolom?
Patnju ne prevladavamo pritužbama, odbijanjem,
otporom, nego tako da je prihvatimo. Kada s
ljubavlju uzmemo križ, o Isuse iz Nazareta, pratimo
Te na križnom putu, sudjelujući istovremeno s
Tobom u otkupljenju svijeta, još više: „dopunjujemo
što nedostaje Gospodinovoj muci.“
Potpuna sloboda nije, dakle, samo u tome da
uzmemo križ s ljubavlju, nego da ga istovremeno
volimo zato što znamo da smo tako solidarni s
ljudskom patnjom i sudjelujemo u nenadmašnom
poslanstvu za spas svijeta.
Gospodine Isuse, hvala Ti za mudrost križa.
Ignacio Larranaga
sa španjolskog prevela Cila Baričević
izvornik: I. Larranaga: SUSRET-MOLITVENI PRIRUČNIK, Karitativni fond UPT,
„NE ŽIVI ČOVJEK SAMO O KRUHU“ Đakovo, 2006.
Pripremila: Sabina Bačani
Ignacio Larranaga (1928.- ) je rođen u Španjolskoj ali je gotovo čitav svoj svećenički život proživio u Latinskoj Americi. Vodio je mnogobrojne vjerske susrete u Brazilu, Čileu, Argentini, Venezueli, Meksiku i jedan je od najčitanijih svjetskih autora s područja katoličke duhovnosti. Njegove su knjige prevedene na mnoge svjetske jezike i ističu se svojom jasnoćom, dubinom i realizmom.