U kršćanskoj tradiciji prepoznata je molitva kao pozitivni proces u životu vjernika. Po molitvi se ulazi u istinu vlastita bića, a to je temelj svakog pozitivnog mišljenja; ulazi se u odnos prema Bogu koji je život naš, a objavljen nam je kao Otac kojemu je stalo do svakoga od nas. Molitva nas stavlja u položaj sina, odnosno kćeri, svemogućeg Oca koji će sve učiniti da budemo sretni. Nema toga što svemogući Otac za nas neće učiniti.
Mnogi kršćani smatraju da se kršćanski život sastoji u tome da mijenjamo druge. Tako na primjer žena moli da muž prestane biti alkoholičar, očekuje Božji zahvat. Naposljetku kaže: ja sam molila godinama i ništa, kao da Bog ne čuje moje molitve. Onda dolazi sumnja u Božje postojanje. To je pokazatelj da treba zauzeti drukčiji stav prema molitvi.
Po Isusu Bog dobiva za mene ljudsko lice. Upravo kad ne osjećam ništa od Boga, kad se Bog skriva iza mnogih pojmova i slika, pomaže mi pogled na Isusa. Promatram čovjeka Isusa kako govori, kako prilazi ljudima, kako ih ljubazno gleda u oči, dodiruje ih i stavlja preda me.
Molitva i post nam omogućuju shvatiti da čovjek treba žudjeti ne samo za onim što može zadovoljiti njegove materijalne potrebe, nego i za…
Molitva i post nam omogućuju shvatiti da čovjek treba žudjeti ne samo za onim što može zadovoljiti njegove materijalne potrebe, nego i za istinskim vrednotama koje daju puni smisao njegovome postojanju.
Tek kad su učenici na putu u Emaus zašutjeli, mogli su čuti Riječ koja je gorjela u njihovu srcu. Mi u molitvi upravo želimo čuti riječ. U našoj liturgiji riječ ima važno i povlašteno mjesto. Zato je slušamo u miru i tišini.
Htio bih ti govoriti, Gospodine, o svojim molitvama. Premda mi se nekako čini da slabo paziš na moje molitve, poslušaj barem ovaj put moje riječi. Ah, Gospode Bože, uopće se ne čudim što moje molitve tako slabo dopiru do tebe.
Kada želimo moliti, mnogi od nas nailaze na probleme. Istina je, doduše, da želimo moliti, da odlučujemo moliti, ali rijetko kada oko toga stvarno poduzimamo nešto konkretno.
Kroz trideset godina svaki dan vježbam molitvu Isusu. Ova meditativna molitva vježbala se u ranom monaštvu od 4. stoljeća i zatim se širila prije svega u Istočnoj Crkvi.
Lijepo je steći naviku da svaku osobu koje se možemo sjetiti usmjerimo Bogu. To retroaktivno djeluje na nas, donosi nam ljubav umjesto kritike. To je dobro sredstvo protiv navike da izražavamo nenaklonost prema drugima.