Duhovna riječ

Molitveni susret susret je dvaju prijatelja. Ona je prijateljski susret između Stvoritelja i stvorenja… Kao i prijateljstvo, molitva zahtjeva vrijeme, posvećenost i ustrajnost… Osobni odnos s Bogom se izgrađuje, malo po malo…

Molitva je sredstvo komunikacije s Bogom. Ona je druženje s Bogom i intimni razgovor s njime u kojemu on sam govori našem srcu. Taj naš razgovor s Bogom treba biti: ozbiljan, redovit, mudar, s pouzdanjem, s ljubavlju i s nadom.

Obraćenje je za svakoga vrlo važno jer se radi o životu ili o vječnoj smrti. Isus to ističe zapravo u besjedi o smokvi (Lk 13,6-9). To je lijepa slika ondašnje Palestine, gdje je svaki vinograd bio nalik velikom voćnjaku.

Molitva je srce svake vjere. Ondje gdje umire molitva, umire i vjera. Biti vjernik znači moći moliti. Iako jezik molitve ima različite oblike (prošnja, zagovor, blagoslov, zahvaljivanje, slavljenje, klanjanje), svi se oni naposljetku slijevaju u radikalnost najjednostavnijeg zaziva ili u šutljivo predanje Drugome – istodobno Udaljenom i Bliskom.

Neka se dakle obrate i traže tebe, jer ti nisi napustio svoga stvorenja kao što su oni napustili svoga Stvoritelja. Oni neka se obrate i traže tebe, i eto: ondje si u njihovu srcu, u srcu onih koji se tebi ispovijedaju i koji se bacaju pred tebe i plaču u tvom krilu poslije svojih teških putova.

Ako si bolestan, a želiš zdravlje, onda gledaj sebe kako hodaš zdrav, kako radiš, raduješ se, kako si pun snage, ništa te ne boli i kako te dinamizam tjera na stvaranje. Moliš li za zdravlje, a gledaš u bolest, tada ne vjeruješ u zdravlje, nego te bolest fiksira i u njoj si zadržan, tada nećeš moći ni primiti zdravlje.

Božja riječ nam je glavni alat za dobru molitvu. Riječi koristimo tako lako i nepromišljeno. A one zapravo mogu biti osnažujuće i ispunjavati nas. To mogu samo one riječi koje kao takve čine Riječ Božju.

Nemam vremena! Prezauzet sam! To su refreni koji ne prestaju silaziti s naših usana. Zbilja, tko ima vremena, neka digne ruku! U trajnoj smo hitnji. Uvijek se žurimo, a opet tako često kasnimo.

Ukoliko padneš, smjesta počni iznova

Bog nam oprašta naše propuste odmah i vrlo rado. Ali i mi trebamo oprostiti samima sebi.

Ako je teško moliti, najvažnije je ne prestati moliti, ne predati se pred naporom koji to pretpostavlja.