Uvijek me iznenadi bogatstvo sadržaja koje mi se prostire pred očima kadgod čitam Sveto Pismo. Najljepša su mi Lukina „Pisma Teofilu“; njegovo Evanđelje i Djela apostolska. Uzašašće Isusovo mi je prelijepo bogatstvo zbivanja. Isus se četrdeset dana živ ukazivao učenicima, a jednom, sv.Pavao piše Korinćanima, bilo ih je pet stotina kojima se ukazao, od kojih su neki još živi, a drugi usnuše.
Nije teško vidjeti sličnost između našega vremena i početka novovjekovlja. U vremenu prijelaza iz srednjega u novi vijek praćenom teškim krizama: razbijenim religioznim jedinstvom, osmanskim prodorom, građanskim ratovima i vjerskim progonima, vremenu razbijene slike svijeta punom strepnje pred očekivanim krajem, put obnove katoličke vjere i tijela Crkve u cjelini imao je zadani pravac – povratak izvorima.
Dobro je kada ljubimo svojega bližnjega kao samoga sebe (Jak 2, 8). Ali, ako je ljubav prema sebi mjera ljubavi prema Drugome, nije li takva ljubav tek ustupak nesavršenosti naše naravi? Može li naše Ja biti mjera ljubavi prema bližnjemu? Ili je posrijedi tek minimalistička odredba iza koje leži logika reciprociteta tvrdoga srca?
Bila je subota, rano ujutro. Volim jutra. Volim s izlazećim suncem pozdraviti Gospodina, zahvaliti mu za još jedan dan, za još jednu šansu da popravim ono što sam prethodnog dana, prethodnih dana, mjeseci, godina, tijekom cijelog života griješila, i pogotovo što sam toliko dobra propustila učiniti. Svako jutro mi počinje s Časoslovom, i nakon molitve Jutarnje – te subote nisam mogla odoljeti – morala sam upiti svu ljepotu, mir, raskoš i blaženstvo proljetnog jutra.
Kada Isus preuzima iz Staroga zavjeta pastirski naslov za svoje poslanje, on mu dopunjuje i usavršuje smisao. Isus je poseban Pastir po posebnom prisnom odnosu s Ocem koji ga posla da nikoga od onih koje mu je dao ne izgubi (Iv 6, 39).
Iskustvo djevičanske ljepote Božje prirode kakva je izašla iz ruku Stvoritelja vrlo sam intenzivno osjetila dok sam zrakoplovom putovala iz Los Angelesa u New York. Bilo je to pet sati čistog, opijajućeg, duhovnog užitka. Duboko, duboko ispod zrakoplova kao na dlanovima raširenih ruku, svojim su postojanjem Boga slavili planinski lanci, beskrajni pejsaži ljepote: rijeke, planine, ravnice, šume, koji su se izmenjivali.Cijeli kontinent – od jednog oceana do drugog, stvaran ljubavlju Božjom, prelijetali smo u tišini nebeskog plavetnila..
Prije tri tjedna izabran, izmoljen od Boga, u tom se slažu mnogi teolozi, papa Franjo, nam je predstavljen u knjizi „PAPA FRANJO“Cjelovita biografija – život, ideje i poruke, koju je napisao talijanski novinar, „vatikanolog“ Andrea Tornielli, u izdanju splitske izdavačke kuće Verbum. Zanimljivo je, i autor to ističe u uvodu, da je za njega kardinal Jorge Mario Bergoglio bio među favoritima među kardinalima za budućeg Papu. Poznavao ga je od ranije, s njim je razgovarao za Vatican Insider u veljači 2012. a sad je, tijekom kratkih konklava čitao intervju koji je nadbiskup Buenos Airesa dao ranije i objavljen je u knjizi „El Jesuita „(Isusovac) koju su napisali Sergio Rubin i Francesca Ambrogetti.
I tog utorka, na blagdan sv.Josipa, s radošću sam otišla na klanjanje koje o.Arek vodi već drugu akademsku godinu zaredom u crkvi sv.Ćirila i Metoda, u Osijeku, a prisustustvuje mu sve više i više studenata. Cijeli dan sam bila pod dojmom ustoličenja Pape Franje, koji je, u tome se mnogi slažu, izmoljen, i vodi Crkvu jednostavnošću i poniznošću nazaretskog Isusovog hranitelja.. Na stoliću, na ulazu u crkvu, vidjela sam dva stara „Veritasa“. Prepoznala sam naslovnice, ali se nisam mogla sjetiti koji su moji tekstovi u njima objavljeni.
Ulazim u razred, čekam da se graja stiša, da me učenici pozdrave i sjednu, kad vidim kako u zadnjoj klupi jedan dječak i dalje stoji i prkosno se podbočio:“Nastavnice, dođite i vidite ovo. I da znate – nisam ja to šarao! To je bilo kad sam došao.“ Prilazim, gledam crteže na klupi i smijem se:“Ne brini se! Znam da to nisi ti šarao. I nemoj sada ništa dirati. Poslije sata jednostavno obriši gumicom.“
U knjizi Gabriel Kuby Nova ideologija seksualnosti koju je izdao Verbum 2010. godine pročitala sam i jedan podatak iz 2006. godine: “U Engleskoj je jednoj djevojci zabranjeno nositi takozvani prsten čistoće koji upućuje na to da do braka želi živjeti u čistoći.“