U Osijeku se u četvrtak, 28. veljače, nakon korizmene kateheze „Duh i tijelo“ koju je studentima održao o. Arek, u župnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda, dogodilo nešto lijepo, romantično, s „biblijskim šarmom“ opisanim u mnogim psalmima. Petnaest mladića i njihove djevojke javno su, pred svim vjernicima, svojim kolegama i kolegicama studentrima obećali da će do braka živjeti – djevičanski!
Filozofski fakultet u Osijeku nalazi se u samom centru grada u lijepoj, secesijkoj zgradi, i ima dugu i zanimljivu priču. Slijednik je, naime, poslije II. svjetskog rata vrlo kvalitetne Učiteljske škole, koja je odgajala buduće učitelje za buduće vrijeme koje je trebalo biti – bezbožno, materijalističko u kojem će svi ljudi biti ravnopravni i ravnopravno sretni, naravno, predvođeni slavnom Komunističkom partijom i „svetim“, nepogrešivim, drugom Titom…
Obraćenje, na koje nas poziva korizmeno vrijeme, zahtijeva osobnu odluku. Tu kršćanstvo kao tradicija ili “kulturni identitet” ne pomaže i jedini lik kršćanstva koji će preživjeti u budućnosti bit će samo kršćanstvo odluke.
Pročitajte prekrasno promišljanje o našem voljenom pastiru, p. Areku, daru Duha Svetoga za Grad Osijek i veliki blagoslov za nas, studente.
“…vidimo posve novu i neočekivanu vjeničku studentsku scenu, koja nas veoma raduje.”
“Prelijepo je vidjeti kako mladi ljudi, kao nekoć na osječko „korzo“ u grupama hrle u „svoju crkvu“, na klanjanje Isusu.”
“Zahvaljujemo mu što se odazvao pozivu Duha Svetoga i došao k nama. Marija i Duh Sveti su se ponovno našli zajedno u Osijeku – na blagoslov studentima i sve veću slavu Božju!”
Već na drugi dan Božića, a tako i na blagdan Nevine dječice, liturgija se odijeva u crvenu boju, boju krvi. Stjepan i mali sveci – nevini betlehemski dječaci – svojom su mučeničkom smrću prvi svjedoci Kristova dolaska na zemlju. „Što sve to znači?
Oko je prvo među osjetilima, ono je svjetiljka tijelu (Mt 6, 22-23) i kao kontemplativno osjetilo u uskoj je vezi s razmišljanjem i kontemplacijom, o čemu svjedoči i mudrost slavenske riječi.
Isuse samo si ti divan i samo tebi želim doći. Ti imaš riječi života. U tebi svaki moj korak ima smisla. Osjetim da više ne lutam jer ti si moja sigurnost. Tebi predam sve, ne želim više samo na pola tebi pripadati. Evo me Gospode!
p. Arkadiusz Krasicki, CSSp
Piše: prof. dr. sc. Marcela Šperanda
Svakodnevno susrećemo jedni druge, razgovaramo ili bar izmjenjujemo riječi, katkad riječi bez značenja i dubine. Razvijamo nove tehnologije, posjedujemo suvremene prijenosnike poruka i informacija.
U susretima s farizejima, samozadovoljnim pravednicima, besprijekornim legalistima Isusovo lice potamni, riječi su žestoke i pljušte bez mjere, sedmerostruki Jao! (Mt 23, 13-32) prolama se nebesima: „licemjeri“, „bezumnici“ „slijepci“ „obijeljeni grobovi puni mrtvačkih kostiju“, „zmije i leglo gujino“.
Hvalisavci u dugim haljinama (Lk 20, 46) znaju da je Bog njihov bog i znaju kako ga vezati uz svoje interese. S druge su strane moderni „sofisti“ koji poučavaju kako Boga nema ili se barem treba pretvarati „kao da ga nema“.