piše: prof.dr.sc. Marcela Šperanda
Na ovogodišnje se pješačko hodočašće uputila i ja. Željela sam silno, iako je prošlo godina od mojih studentskih dana. U Zagrebu je i tih davnih osamdesetih godina bilo sve puno življe, brojnije, bio je to događaj kome se cijela nadbiskupija posvetila, bili su pozvani i povedeni, organizirani svi studenti u obližnje marijansko svetište, Mariju Bistricu.
„A u Jerualemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći:“Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?
„Kako je lijep čist naraštaj!“ Lijepo zvuči biblijski tekst. Ja ga želim malo promijeniti:“ Kako je sretan čist naraštaj!“ i kako je lijepo u društvuz čistih:
Djece, oca Gabrića, one misionarke – tete Dragice ili nekoga tko upravo izlazi
Iz ispovjedaonice.
Isus je najviša objava Božjega milosrđa. U njegovu pogledu s križa rastvorena je sâma utroba Božje milosti, razderan hramski zastor. Tim nas pogledom On miluje do svršetka svijeta, tim smo pogledom privučeni k njemu.
prof. dr. sc. Marcela Šperanda
Zašto je danas tako teško reći ljudima da Bog postoji? Je li Isusu danas teže doći među nas, nego prije stotinu ili tisuću godina? Znam da njemu to nije problem, ali traži li ga tko?
U potragu za ljubavlju krenula sam djetinje, idealizirajući, bojažljivo, sa strepnjom. Predosjećala sam da je ljubav jednostavna, čista, nježna, istinita, postojana, topla, neugasiva. Privlačila me snagom slobode koju je obećavala. Ljestvica mojih očekivanja bila je postavljena visoko. Pribojavala sam se je li to ostvarivo. Tada još nisam shvaćala da se ta ljestvica mora dići više.
prof. dr. sc. Marcela Šperanda
Gotovo da ne prođe dan da ne postavim sebi pitanje može li se Krist još navijestiti? Ili, kako poslati poruku da je čovjek od Boga i za Boga rođen, da bez Boga ne postoji ili nepotpuno mu postojanje? Postoje tolike crkve, tisućljetno Evanđelje, mnoštvo pokreta i tumača Radosne vijesti, a tako malo vjere.
Dok se Jošua „oštricom mača“ bori s Amalečanima, Mojsije ga prati molitvom. (Izl 17, 8-13) Njegova je molitvena gesta odlučujuća za ishod bitke. Dok su mu ruke uzdignute k nebu Izraelci pobjeđuju, spuštene ruke donose prednost neprijatelju. No, bitka traje dugo i Mojsija svlada umor.
Piše: prof.dr.sc. Ružica Pšihistal
Eshatološki Isusov govor u evanđeoskom ulomku (Lk 21, 5-19) sadrži znakovlje koje svako vrijeme s više ili manje “uspjeha” može dekodirati na svoj način. Uvijek je postojalo dovoljno indicija prepoznati posljednja vremena u živućem vremenu. Od uništenja jeruzalemskoga Hrama do danas.
Piše: prof. dr. sc. Marcela Šperanda
Svake se godine, baš svake, od one hladne 91., u mjesecu studenom, osjećam studeno. Zaleđeno. Zaprepašteno. Nijemo. Nemoćno. Prevareno. Poniženo. Pregaženo. Opet i ponovno. Osramoćeno.