Nakon brza pogleda na duhovnu potragu kako je shvaćaju nebiblijske religije te kratka razmatranja osobite ljepote islama i jedinstvena misterija Izraela, krećemo ka kršćanskoj duhovnosti. Budući da su na tu temu napisane čitave knjižnice, ovdje se ne će iznositi pregled te neizmjerne teme, a još manje će se pokušati izreći nešto „novo“ na tu temu.
Našu rubriku Psihologija duhovnosti osvježit ćemo tekstovima iz knjige Psihologija duhovnoga razvoja, OFM Cap. Benedicta J. Groeschela. Knjiga je namijenjena vama, dragi čitatelji, pogotovo ako ste kršćani koji ozbiljno shvaćaju svoj duhovni razvoj te se ujedno nadate biti u stanju pomoći i drugima.
Možda je najčešća zabluda onih koji se zanimaju za duhovne stvari nijekanje postojanja zla. To je svakako odgovor brojnih istočnjačkih religija. Kršćani su u to uvučeni onime što nazivamo „kvijetizam“, jednom vrstom laissez – faire prema moralnome i fizičkome zlu.
Odgovarajući na ovo pitanje, nije dovoljno reći: „Posve.“ ili: „Nedovoljno.“, jer cilj ovog drugog dijela je utvrditi duhovnosti drugih religija te im suprostaviti osobnu kršćansku duhovnost svakoga tko (kao kršćanin) čita ove članke. Nadalje će se utvrditi posebni vidovi kršćanske duhovnosti s trendovima suvremene vjerske prakse. Stoga svatko mora biti vrlo precizan u utvrđivanju na koji se način te na kojim mjestima vjerodostojni kršćanski pogled na svijet uklapa u njegov osobni duhovni život.
1. Moramo željeti oprostiti onome koji nas je uvrijedio.
2. Pustimo da nas Isus mijenja po molitvi.
3. Trebamo zahvaljivati Bogu za sitnice jer to jača naš pozitivni stav prema svemu u životu i mi rastemo u ljubavi prema Bogu i prema ljudima
Na svim područjima života i u svakom njegovom razdoblju doživjet ćemo poneku bol i patnju, nesreću ili nevolju, ali ono što je bitno je da o nama ovisi kako ćemo to preživjeti, kako ćemo se nositi s tim i što ćemo učiniti po pitanju toga. Tijekom života ćemo se vjerojatno više puta razočarati što nismo uspjeli, što nismo dobili nešto što smo željno očekivali. Na životnom putu ćemo možda izgubiti neke nam drage osobe i ostat će prazina u našim srcima. Ali kad malo bolje pogledamo, zar nije sve to sastavni dio života i bol i patnja, jednako kao sreća i radost.
Ljudi se često bave drugim ljudima, zaviruju u tuđe živote i potom ono što saznaju prenose znancima, prijateljima. No, u tome svemu vrlo često zaneseni zaboravljamo kako će ljudi s kojima ogovaramo te druge osobe, čim im se pruži prilika ogovarati nas.
Naposljetku su tu i oni koji Boga traže pod vidom Ljepote. Oni su svakako podosta složena skupina jer je ljepota varljiva. Međutim, budući da su ljepota i zadovoljstvo dvije strane istoga iskustva, za tražitelje Božanske Ljepote uvijek postoji pogibao zadovoljiti se manjim i prijeti im velika opasnost.