Zato što vjerujem

da je Bog nov svakim jutrom,

da i u ovom trenutku stvara svijet,

a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost…

Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga…

Nego jednostavno – jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu

u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne.

Ja sam čovjek nade jer vjerujem

da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj,

koji svakoga jutra onome koji ga prima

daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.

Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve

duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga.

Pomislite na proroke i svece,

koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti

i na put nam baciše snop novoga svjetla.

Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga.

Jedno je Ivan XXIII.

I ovaj Koncil.

Nismo se nadali ni jednom ni drugom.

Zar smijemo misliti da se danas Bog

u svojoj dovitljivosti iscrpio?

Nadati se – to je dužnost, a ne luksuz.

Nadati se – to ne znači sanjariti, upravo obrnuto:

nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.

Blaženi, koji se usuđuju sanjati,

a spremni su platiti veliku cijenu

da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.

L. J. Suenens, kardinal, nadbiskup Bruxellesa

Pripremila: Maja Crnković