Neodlučno srce ljubavi treba
samo od srca za kojim treperi,
čija čuvstva neumoljivo vreba
nadajuć’ se njoj u dostatnoj mjeri.
Ljubavi tražim k’o tijelo hljeba
jer jedina pristaje Božjoj kćeri,
(kako je sijano, takva je berba)
za mene je ima po mojoj vjeri!
Zaustavi, Gospode, ovaj pad
što mi ruši dušu, lomi koljena,
tjera u stranu ‘sred cvjetne livade.
Ti me nemoj ostaviti siročad!
Nek’ po njemu budem vazda voljena,
u krilu što mi ruka Tvoja dade.
Nevenka Nedić | duhos.com