Moj ujak je vidio samo mali komadić svijeta. On ima samo jednu ženu i jednu kuću.
Svaki dan je radio svojim rukama, a svi ljudi su bili dobro došli za njegov stol i u njegovo srce.
Kad je imao osamdeset godina, bio je još toliko pun životnoga poleta kao jedan dvadestogodišnjak.
On mi je dao vjeru u vječni život.
Pomislio sam:
Kad bi svi ljudi bili zadovoljni s toliko malo, za svakoga bi bilo dostatno.
Sretni ljudi:
puni su nade na granici života, slobodni od strahova i pohlepe, puni radosti zbog zaštićenosti i sigurnosti u besmrtni život.
Tko želi doći u nebo sam za sebe, nikada neće u njega ući.
Phil Bosmans