Bio je blagdan Bezgrešnog Začeća 1992. U franjevačkom samostanu u Osijeku sam razgovrala s fra Jozom Zovkom, kad mi je prišla jedna starija gospođa i rekla:»Hvala što ste govorili o mom sinu na Radiju Baranja.. Prepoznala sam Vas po glasu.» Pogledala sam ju, bila sam zbunjena, jer nisam ju poznavala, i nisam znala tko je njen sin, o kojem sam pričala na Hrvatskom radiju Baranja, gdje sam vodila emisiju «Učinimo nešto lijepo za Boga», i to sam joj rekla.. «Ja sam majka vlč. Ive Grgića, o kojem ste pričali, onog koji je ubijen u Banja Luci.» Sad sam bila duboko potresena, i zamolila ju da mi, sa suprugom, bude gost u slijedećoj emisiji. Pristala je. Ono što je govorila potreslo je sve slušatelje, prognanike iz Baranje, ali i ostale. Najprije je pričala kako je njen sin bio drag i mio dječak, dobar mladić i kako su ga podržali kad je odlučio postati svećenik za Banjalučku biskupiju, odakle su oni došli u Baranju. Mlai svećenik, tek je navršio tridesetu, bio je razapet na drvo, i potom rafalom ubijen, kako je izvjestio «Glas Koncila». Majka i otac su govorili kako je potrebno opraštati i kako su oni oprostili svima koji su sudjelovali u ubojstvu njihova sina. Majka je, na rubu suza, potom, zamolila žene da ne ubijaju svoju nerođenu djecu, jer je njen sin žrtva i za njih. Majka sina svećenika – mučenika, i njegov otac su pozvali sve prognanike da ne mrze, da se ne osvećuju, da iz svega srca oproste, kako bi Bog oprostio njima. I podsjetili su da nam Bog oprašta točno onako kako mi opraštamo drugima.