U nezavidnom društvenom položaju Isusova vremena bili su ljudi dotaknuti gubom. Guba je zarazna bolest i vrlo lako prelazi s jednog organizma na drugi. Za bolesnike guba je značila potpuno isključenje iz zajedništva zdravih. Zato su se okupljali na posebnim mjestima gdje su čekali svoju sudbinu. Izolacija bila doista nužna zbog lakog prenošenja bolesti. No, za farizeje guba je činjenica grijeha, a u konačnici Božja kazna. I zapravo to je bio najveći razlog isključenja i odbačenja bolesnika. Gubavci su morali vikati „nečist“ te nositi zvončić oko vrata kako bi upozorili zdrave ljude da se od njih maknu. Ukoliko bi, nakon određenog vremena, bolest nestala, „bolesnici“ su bili dužni doći židovskom svećeniku koji bi donio presudu o njihovom zdravlju.