Svi živimo prema očekivanjima. Osobna očekivanja postavljamo sami sebi, npr. osobno očekivanje: ”uvijek moram pomoći drugima“ može dovesti do osjećaja krivnje.
Postoje i očekivanja obitelji čiji su glavni izvor roditelji. Osjećamo krivnju kada postupamo suprotno roditeljskim očekivanjima,npr. ako nismo izabrali fakultet koji su nam roditelji sugerirali. Želimo biti prihvaćeni te smo, da bi to postigli, npr. spremni kupiti automobil prestižne marke. Navedeni primjer možemo svrstati u očekivanja društva.
Zašto imamo potrebu ispunjavati očekivanja?
Jedan je od glavnih razloga strah od neodobravanja i neprihvaćenosti. Strah je ukorijenjen u situacijama kada su nas drugi kritizirali zbog neispunjenih očekivanja. Pritom se ljudi razlikuju u reakcijama: kod boli i ljutnje odgovaramo na različite načine- dok jedni očvrsnu, drugi se uplaše.
Koje strategije primjenjujemo?
Pokušavamo sakriti mane, nastojimo steći naklonost i odobravanje te nastojimo ispraviti greške (npr. ako po mišljenju cure/dečka nismo vitki, nastojat ćemo smršaviti).
Što dobivamo svojim strategijama?
Strategije nam pomažu da:
1. umanjimo razočaranje – lakše nam je prihvatiti da smo nedostojni ili gubitnici nego činjenicu da nam drugi ne žele pružiti ljubav za kojom žudimo
2. zaštitimo sebe – krivimo sebe i to nas sprečava da planemo na druge, štiti nas da budemo još više ismijani i odbačeni
3. zaslužimo naklonost.
Koji je naš stvarni problem?
Oslanjanjem na stvari, aktivnosti ili osobe oslanjamo se na lažnog boga kojeg smo sami stvorili da bi bili sigurni i zadovoljni sami sobom.
Prepreke za promjene
Poricanje, tj.izbjegavanje onoga s čim se teško suočavamo. Nadamo se da će duboke boli s vremenom nestati ako ih poričemo. Poricanje našeg stvarnog problema često vodi do samopouzdanja. Središte oslonca na samoga sebe je vanjština. Polažemo veliku važnost tome kako izgledamo ili što radimo. To nas vodi do robovanja zaokupljenosti samim sobom. Glavni je problem samopouzdanja u tome što se ne možemo maknuti dalje od sebe. Neuspjeh nas vodi do osjećaja krivnje koji nas pritišće da budemo bolji. Ako uspijemo, postajemo ponosni. Sve se okreće oko nas i onoga što možemo dobiti. Najveća tragedija je u tome što zanemarujemo Božje djelovanje.
Svladavanje prepreka
1. zahvalnost za spasenje
2. sloboda da volimo
3. spoznati Istinu.
Oni koji su opterećeni osjećajem da nikada ne ispune očekivanja mogu se početi suočavati s istinom priznanjem da griješe, ali su i neoprevdano kritizirani ili ostavljeni i ignorirani od ljudi koji im puno znače.