Što potiče volontere da svoj život posvete drugima?
Prije svega urođeni pokreti srca koji tjeraju svako stvorenje da pomogne bližnjem. To je zakon postojanja. Volonter isijava radost koja nadilazi ono što je učinio kad uspije u slobodnom davanju sebe drugima. Papa Ivan Pavao II.
Zašto volimo volontirati?
Zakon darivanja, kako ga nazva Papin životopisac Georg Weigel, upisan je u ljudska srca. Čovjek je manje ljudski ako se ne dariva. Kroz svoje djelovanje volonteri uviđaju da jedino ljubav i samodarivanje čine da ljudska bića dosegnu potpuno ispunjenje. Krist, Bogočovjek, priopćava nam temeljni razlog za ovo univerzalno ljudsko iskustvo. Otkrivajući lice Boga koji je Ljubav (Iv 4, 8), on čovjeku otkriva da je ljubav najveći zakon njegova postojanja. Sveti Otac naglašava da susjedova ljubav koja motivira volontera da posjeti bolesnika ili da njeguje malu djecu nije ništa drugo doli manifestacija Božje ljubavi. To je uzvišena vizija volonterskog rada.
Što možemo ponuditi drugima volontiranjem?
Nije važno samo zadovoljenje materijalnih potreba našega susjeda, kao što je glad, žeđ, beskućništvo, medicinska njega, nego ga treba voditi do osobnog iskustva Božjeg milosrđa. Kroz volonterski rad kršćanin postaje svjedokom ovoga božanskog milosrđa; naviješta ga i hrabrom i proročkom ulogom čini stvarnim.
Prepoznaju li mladi potrebe za volontiranjem?
Upravo mladi su najveći kritičari svega što god susreću na svom putu. Ali također otvoreni su za druge ljude, stoga treba dobro kanalizirati njihove osjećaje i emocije, koje bi se moralo pretvoriti u sublimaciju motivacije za volonterski rad. Bitno je već u pubertetu skrenuti pažnju na neke stvari koje se dotiču cjelokupnog funkcioniranja mladog čovjeka u društvu. Opet ostajemo uz otvorenost prema ljubavi – Caritas, prema ljubavi bližnjih. Evo karakteristike doba mladosti na temelju knjige Kršćanska pedagogija dr. Jordana Kuničića: Pubertet je doba sazrijevanja, mladost je doba zrelosti… Mladi čovjek postaje više odgovoran, jer se predpostavlja da je zreo, smiren, svjestan svega što govori i čini u punom smislu riječi. Bez sumnje, sada već počinje sfera za samoodgoj. Nastupa realizam, neka uravnoteženost, smirenost… Mladi se vole okupljati i biti prepoznatljivi po nazivu i djelovanju, moraju imati konkretan cilj i smjernice, naznačene od sebe – što je rijetko, ili od odraslih, koji žele pomoći mladima. Altruizam, pomaganje i prosocijalno ponašanje istovjetni su pojmovi koji se odnose na ponašanje usmjereno na dobrobit drugih, bez očite koristi zauzvart (to također odlikuje mlade u usporedbi s djecom koja očekuju nagradu za nešto što su učinila ili se jednostavno boje kazne, pa moraju nešto učiniti). (R. BECK, Motivacija 304.) Svakako veliku ulogu u otvaranju sebe za druge odigrava obitelj, no svatko od mladih posjeduje svoje vlastite duhove resurse kojima može pomoći drugima. Mladi dobro razumiju nepovoljne situacije drugih ljudi pa na njih neposrednije reagiraju te pomažu drugima, brane ugrožene i one kojima se čini nepravda. (Gbbs, 1995 cit za K. Lacković – Grgin, Psihologija adolescencije, 218.)
Kako se osnažiti?
Svijet, kao što vidimo, treba promijeniti, a upravo je poslanje mladih da ga promijene. Marijin primjer pokazuje da s Bogom ništa nije nemoguće. Ne smijete se bojati sanjati otvorenih očiju i Plivajte protiv struje!, poručuje Papa Benedikt XVI. Uz to govori i sljedeće: Nemojte slijediti put oholosti, nego put poniznosti. Plivajte protiv struje. Ne slušajte sebične i zamamljive glasove koji danas s mnogih strana propagiraju načine života usmjerene prema aroganciji i nasilju, prepotenciji i uspjehu po svaku cijenu, prema pojavnosti i prema ‘imati’ nauštrb ‘biti’. Kakve sve poruke primate, osobito preko masovnih medija! Budite budni! Budite kritični! Nemojte slijediti val koji proizvodi to snažno propagandno djelovanje. Ne bojte se, dragi prijatelji, odabrati ‘alternativne’ putove na koje ukazuje istinska ljubav: trijezan i solidaran stil življenja; iskrene i čiste afektivne odnose; pošten trud na studiju i na poslu; duboki interes za opće dobro.
Pater Arek Krasicki CSSp
S.D.