Možete li očekivati od čovjeka, koji grčevito o nečemu ovisi da će imati smjelosti otisnuti se na otvorenu pučinu sreće koju nazivamo kraljevstvom Božjim? To je isto kao kad biste od deve očekivali da će se provući kroz iglenu ušicu!
Kod čovjekova ovisnog životnog stajališta najtragičnije je upravo to što ono čovjeka čini nesretnim ako ne dobiva čega mu je toliko stalo. Pa i kad to dobije, dobiveno ga ne čini osobito sretnim – domogao se brzog užitka, naslade koju u stopu prati dosada i njezina najvjernija pratilja: strah da dobiveno neće opet izgubiti.
Reći ćete: “Znači li to da naša srca ne smiju biti ni o čemu ovisna?” Ni govora! Smijete poželjeti što vam je volja. Samo što svaka pojedina ovisnot odnosi komadić vaše sreće. Morate znati da vas ovisnosti po svojoj po svojoj prirodi ne mogu učiniti sretnima, pa čak ni onda kad bi jednoga dana bile sve zadovoljene, osim jedne jedine, jer vam baš ta ne bi dala mira i činila bi vas nesretnima. Ne postoji put na kojemu se ne bi trebalo boriti protiv ovisnosti. Traganje za ovisnošću koja bi bila sretna nije ništa manje uzaludno od traganja za suhom vodom.
U borbi protiv ovisnosti moguće je pobijediti samo tako da ih se jednostavno odreknete. To je – unatoč raširenom mišljenju koje se tome protivi – vrlo jednostavno.
Poruke za svaki dan