Braćo, Sveto pismo nas poziva na poniznost: „Jer – svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.“ (Lk 14, 11) To nam pokazuje da je svako uzdizanje vrsta oholosti, koje Prorok označava kao one kojih se moramo kloniti:
„O Jahve, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
Ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio
I upokojio dušu svoju;
Kao dojenče duša je moja u meni.
(Ps 131)
Shodno tome, ako želimo postići najviši stupanj poniznosti u sadašnjem životu, ako želimo brzo doći do cilja – uzvišenja na nebo na koje se penjemo poniznošću u ovom životu, onda uzlaznom aktivnošću moramo stvoriti ljestve koje je Jakov vidio u snu, po kojima anđeli uzlaze i silaze (Knjiga Postanka 28, 12) Bez sumnje, ovo uzlaženje i silaženje može označavati uzvišenje i uzdizanje po poniznosti. Slika uzdizanja ljestvama je naš život na zemlji i ako sad ponizimo svoja srca, Gospodin će ih uzvisiti na nebo. Tako svoje tijelo i dušu možemo nazvati ljestve po kojima je naše sveto zvanje prikladno za različite čine poniznosti i stege dok se uzdižemo.
Prvi stupanj poniznosti je onaj u kojem čovjek pred svojim očima ima strah Božji i nikada ga ne zaboravi jer kaže Psalam 35, 6 (o progoniteljima pravednika):
„Mračni i skliski im bili putevi
Kad ih anđeo Jahvin bude gonio!“
Čovjek se stoga stalno mora sjećati svega što je Bog zapovjedio, imajući na pameti da će svaki koji prezire Božju volju gorjeti u paklu za svoje grijehe, a svatko tko se Boga boji imati život vječni koji ga čeka. Dokle god se čovjek u svakom trenutku kloni grijeha i poroka u mislima, riječima i djelima i kloni se svoje volje ili tjelesne aktivnosti, podsjeća se da ga Bog s neba uvijek vidi, da su sva njegova djela i misli, koje anđeli nose svakoga sata, uvijek pred Božjim pogledom.
To nam Prorok nagovješta kad pokazuje da su naše misli uvijek pred Bogom prisutne:
„Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni,
Pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege.“
(Ps 7, 10)
„Jahve poznaje namisli ljudske:
One su isprazne.“
(Ps 94, 11)
Isto tako govori:
„ Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
Znani su ti svi moji putevi.“
(Ps 139, 3) i
„I čovjekova misao veličat će te.
(Ps 76, 11)
Kako bi brinuo o tome da izbjegne grešne misli, krepostan brat mora sam sebi reći:„Bit ću besprijekoran na ovom području ako se obranim od svih svojih pokvarenosti.“
„…do srži odan njemu sam bio
Čuvam se grijeha svakoga.“
(Ps 18, 24)
Iskreno, nama je zabranjeno vršiti vlastitu volju jer Sveto Pismo nam kaže:
„Ne idi za svojim strastima!“ (Sir 18, 30), a u molitvi Oče naš također molimo Boga da se u nama vrši njegova volja (Mt 6, 10). Mi smo podučeni ne da vršimo svoju volju i moramo se zgroziti nad onim što Biblija kaže:
„Ima puteva koje ljudi zovu ispravnima, koja na kraju poniru u dubine pakla.“ (Izr. 16, 25)
Još više trebamo se bojati što je rečeno za one koji ignoniraju ovo:
„Pokvareni rade gadosti;
nitko da čini dobro.“
Što se tiče želja tijela, moramo vjerovati da je Bog uvijek s nama, jer:
„O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
I vapaji moji nisu ti skriveni.“ (Ps 38, 10)
Mi stoga moramo biti vođeni protiv svake naše osnovne želje, jer je smrt stalno blizu vratima užitka. Zbog toga nas Biblija upozorava:
„Ne idi za svojim strastima,
Kroti svoje požude.“ (Sir. 18, 30).
Prema tome, oči Gospodinove promatraju dobre i pokvarene
„Oči su Jahvine na svakome mjestu,
I budno motre i zle i dobre.“ (Izr 15, 3)
Ako u svim vremenima Gospodin gleda s neba na sinove čovječje da vidi ima li ikoga koji razumije i traži Boga (Ps 14, 2) i ako mu anđeli Božji davaju izvještaj o našim djelima i danju i noću, onda, braćo, moramo biti budni svakoga sata ili, kako Prorok kaže u psalmu 14,2:
“Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest
i koji se nije odrekao nade.“
Nakon određenog vremena ljutnje, jer on je otac koji voli i čeka nas da se popravimo, može nam kasnije reći: „Sve si to učinio, a ja nisam ništa rekao.“ (Ps 50, 21)
Monastery of Christian Desert, Korizma 2017.