Molitva počinje iz naše trenutačne, aktualne situacije. Takvi smo kakvi jesmo, ni bolji ni gori. Ne dolazimo kakvi smo jučer bili ili kakvi ćemo možda sutra biti. Dolazimo s onim što imamo, s onim što nosimo u sebi.
To su naše radosti i naše žalosti, nade i razočaranja, boli i brige. Sve ono što proživljavamo, eto s tim smo pred Gospodinom. Na pragu, pred Njegovim vratima stojimo i kucamo, ponizna srca i s prosjačkim rukama.
Dolazimo mu kao prijatelj prijatelju. To je važno. To ne smijemo zaboraviti. Ako ne dolazimo Bogu sa sviješću da nam je prijatelj i da nas s ljubavlju gleda, onda se varamo o Njemu, onda ga krivo poimamo. On nam je prijatelj. Gleda nas s nježnošću i povjerenjem. Znamo što nam znači prijatelj u životu. Eto, takav je naš Bog, takav je naš Gospodin.
Da bi taj susret bio dostojan Boga i mene, trebam se potruditi da sa svoje strane učinim sve što o meni ovisi, da pronađem uvjete koji će mi omogućiti taj susret i pomoći da pronalazim svoj osobni hod i svoj način molitve.
Mirko Nikolić: Moliti, ali kako?
Ponizi se – duhom gledaj Boga
Osobito je važno gledati Boga svojim duhom. Kada molimo i ne gledamo Boga, nego mislimo na druge stvari ili na ljude, tad se kroz molitvu ništa ne događa. Čim čovjek duhom gleda Boga, tada Bog prilazi k njemu. Tek tada se čovjek otvara na djelovanje Božjega Duha.
Moliti treba neprestano (Lk 18,1, usp. 11,5-8). Molitva daje smisao cijelom životu, u svakom trenutku, u svakoj prigodi, radosti i tuzi. Moliti treba uvijek tako da gledamo Boga ispred sebe, da molimo kako nas je Isus učio. To znači obraćati se ne toliko Isusu, nego Ocu nebeskom. Dok se molimo Ocu, Isus s nama moli Oca. Zato nas Isus uči molitvu Oče naš koja je jasna i kratka. Isus nas je naučio stvaran i istodobno opći model molitve. Doista izgovarajući molitvu Oče naš sve što se mora i može reći nebeskom Ocu nalazi se u tih sedam molbi. Nju Isus suprotstavlja poganskom blebetanju. Otac zna što nam je potrebno prije negoli ga zaištemo.
Kršćanin zna da je njegova molitva Isus; svaka njegova molitva polazi od Isusa. On je onaj koji moli u nama, s nama i za nas. Molitveni, odnosno iskreni odnos i ponašanje pretpostavljaju i pomirenje s drugima (Mt 6, 7-15). Molitelj se mora poniziti pred Bogom. Za usporedbu, dakle uzdizanje iznad drugih, oholost nema mjesta u molitvi. Prisjetimo se samo carinika koji nije smio ni očiju podići prema nebu i bahatog farizeja koji si stvori lažnu sliku svoje savršenosti pred Bogom i ljudima. Bog je ipak uslišao ponizan carinikov vapaj. I doista, taj je otišao opravdan kući, a ne onaj. (Lk 18, 9-14)
pater Arkadiusz Krasicki, CSSp.
Nisu nam potrebne nove misli
Nije potrebno da naše misli budu nove. Doista, ni u ovom nam trenutku nisu potrebne nove ideje. Na sreću, već posjedujemo znanje koje može spasiti svijet. To je put na koji upućuje Isus, to je Njegova bit, Njegov nauk i način obraćanja ljudi. Kad svoje misli povežemo s njim, naći ćemo se u golemoj struji koja teče kroz svaku rasui svaku naciju. Isus je već dokazao da je On najveći blagoslov svijeta. Mi se nismo maknuli dalje samo zato što je odveć malo onih koji se u svome mišljenju i djelovanju upravljaju po Njegovu uzoru.
Ti i ja, i svi mi, morali bismo priznati da smo radili daleko ispod svojih najboljih mogućnosti. Budemo li se priključili snažnoj kršćanskoj struji, pomoći ćemo programu za koji ima nade – spasavanju naše generacije. Milijuni ljudi slijedili bi Krista kada bi znali tko je On i kada ne bi slijedili samo neku apstraktnu misao.
Molitva – najveća snaga svijeta