Šutnja ne znači samo odsutnost govora. Možemo šutjeti, a da nam u nutrini duha bude kao na tržnici. Isto tako možemo biti na tržnici, a da u nutrini ostvarimo tišinu i šutnju duha.
Boga susrećemo u tišini, u šutnji koja još više pojačava našu samoću i čini nas sposobnijima za susret s Bogom. Poznat nam je susret proroka Ilije s Bogom na brdu Horebu. Glas reče Iliji: Iziđi i stani u gori pred Jahvom.
Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, aliJahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakrilice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. (1Kr 19, 11-13)
Malo nas toga danas u svijetu potiče na šutnju i tišinu. Naprotiv, sve je usmjereno na to da nam privuče pažnju i da zaplijeni našu pozornost. Moramo se upravo boriti za trenutke šutnjei mira. Svijet je preplavljen slikama koje napajaju naše oči, pun je riječi i govora koji ispunjaju naše uši.
Preplavljeni smo pravom bujicom riječi. Nalazimo ih svugdje oko sebe: na panoima, reklamnim pločama, ekranima i vrpcama. Svud oko nas vrvi od ispisanih riječi koje svjetlucaju i privlače našu pažnju. Okruženi smo televizijskim i radio aparatima. Hodamo s vokmenima na ušima, svuda pljušte riječi i nije čudo da im više ne vjerujemo, da lako gazimo zadane riječi.
Pronaći prave riječi
Naše je vrijeme vrijeme inflacije riječi. Nije čudo što su nam riječi često puta mjed što ječi i cimbal što zveči. Upravo zbog toga je riječ izgubila svoj smisao i značenje. Lako je izričemo ne misleći pritom na njezino stvarno značenje. Stoga toliko nesporazuma i manjka prave komunikacije. Sve dok budemo živjeli u inflaciji riječi, doživljavat ćemo devalvaciju misli. Sve dok nam riječi ne budu izlazile iz duboke šutnje, one neće ukazivati na pravi smisao. Samo iz istinske šutnje mogu izlaziti prave i smislene rječi. I sama Utjelovljena Božja Riječ je izišla iz vječne šutnje i zato je njezin govor bio tako plodan.Moramo se znati zaustaviti, dati prostora Bogu i miru.
Jedino s Bogom i u miru možemo popraviti tkivo svoje duše. Zato je potrebno zašutjeti, stvoriti u nutrini ozračje u kojem se može roditi prava riječ. Sva su se velika djela rodila u šutnji i tišini. Tako će nas šutnja naučiti govoriti i moliti.
Mirko Nikolić: Moliti, ali kako?