Vrijeme godišnjih odmora želi osloboditi čitavoga čovjeka. Tišina šume, planine ili zaseoka, morska utiha stvaraju oko tebe prostor u kojem možeš prepoznati samoga sebe, očistiti svoju prošlost i odmoriti svoje tijelo i dušu i duh.
Jer nemoguće je odmoriti tijelo ako je duša opterećena ili ako je savjest teško pogažena. Tijelo će biti zgrčeno, krvne žile će se stisnuti ako u čovjeku postoji strah zbog njegovih grijeha ili nedaća, ako on nekoga mrzi ili je nekoga klevetao. Svaka krivica uzrokuje osjećaj kazne, čovjek osjeća da je ugrožen, da ga svatko može obezvrijediti, postidjeti, kazniti.
Stoga je pokajanje i obraćenje, korjenito mijenjanje svoga mišljenja i odnosa prema ljudima, stvarima i Bogu, način kako da dođemo do potpunog odmora. Ako te netko iz tvoje blizine neprestano okrivljava, ako te stalno opominje, ako te smeta ili ti ide na živce, ako nekoga ne možeš podnijeti, onda godišnji odmor za tebe neće biti opuštanje nego stalna napetost. Ako imaš neki neriješeni zadatak, ako si iza sebe ostavio važne nedovršene poslove, neokajano zlo, posvađanost s nekim i opterećenu savjest pred Bogom – onda ti je uzalud tražiti odmor.
Pravi odmor za vjernika počinje dobrom ispovijedi.Na taj način on skida teret svoje prošlosti, raskida neprijateljstvo s Bogom, stupa u takav odnos prema Bogu koji ga odmara. „Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, rekao je Isus. Ako nakon ispovijedi u molitvi Isusu predaš u ruke sve svoje strahove, ako mu kažeš istinu o svom odnosu s ljudima , ako mu izrekneš čega se bojiš, a čega se stidiš, kojih se bolesti strašiš, za što nisi siguran da je ispravno u tvom životu, ako mu, dakle, predaš čitavoga sebe, nesvjesnog, podsvijesnog i svjesnog, i rekneš mu da on bude gospodar, da on bude snaga tvoje nove osobnosti – tad ćeš biti na izvorištu odmora i olakšanja, tad će ti se duša stopiti s Bogom i tvoji će se umori preseliti na Isusa koji je jedini Spasitelj tvoga života.
Kao što je potrebno svome tijelu i živcima dati puno vitamina, dobre i zdrave hrane, zraka i šetnje, kretanja i plivanja, tako je potrebno da se iz mašte izbace negativne, užasne i mračne slike koje si primio gledajući filmove ili upadajući u nečasne situacije. Treba svoju maštu usmjeriti na cvjetne proplanke, na ljepotu dječjih očiju, na razgovore s časnim i simpatičnim ljudima. Potrebno je početi misliti pozitivno i čestito, potrebno se učvrstiti na onom životnom prostoru na kojem možeš graditi budućnost. Potrebno je dobro razmisliti o svom dosadašnjem životu i vidjeti kakve perspektive takav život može imati u budućnosti. Ako kao čovjek ne vidiš neku svijetlu budućnost, vrijeme je da počneš temeljito drugovati s Bogom, kako bi ti on omogućio takvu budućnost. Potrebno je odlučiti se za bolji i drugačiji život prema ljudima, Bogu i prema sebi. Time će tvoja volja postati dobra i snažna.
Potrebno je u svoje srce unijeti plemenite, vedre, svijetle, dobre i sućutne osjećaje. Gledajući oko sebe i slušajući dobru glazbu, promatrajući sunčan, proljetni ili ljetni dan, gledajući kako je priroda rascvjetala i dobra, čitavo će se tvoje biće napuniti vedrinom koja zahvaljuje Bogu što postoji. No, ipak je najvažnije, želiš li se odmoriti, poći u susret jedinstvenom čovjeku ljudske povijesti Isusu iz Nazareta. On je uzeo na sebe sve bolesti, sva neprijateljstva koja prijete, sve krivice, sve neprilike života, sve čega se stidiš i bojiš, sve neuspjehe tvoga života, sve promašaje i besciljnosti, sve ono što je u tvom životu besmisleno i sve to uništio, a tebe oslobodio da možeš iznova početi živjeti. Ako u njegovu društvu budeš provodio svaki dan, doživjet ćeš kako se svestrano odmaraš i kako u tebe ulaze nove snage i kako postaješ čovjek budućnosti, koji osjeća radost i sreću života.
Tomislav Ivančić, Za umorne, Teovizija, Zagreb, 2006.