Ovo je trenutak milosti: kad padneš na koljena pred Bogom i kažeš : „Bože, primi me – prihvati me! Bože, vjerujem ti!“ Prijatelju, ovo je krik iz dubine duše. Ti si predao svoj život Bogu. On ti je Otac, on je smisao, on je cilj tvog života: „Bože, primi me!“
A on te prihvaća. Ovaj prvorazredni trenutak istine preobrazio je tvoj život. Prihvatio si Boga. I Bog je prihvatio tebe kao svoje dijete. On ti sad daje svoju puninu života, kao što si ti njemu dao svoj siroti skrušeni život. On ti daruje svoj Duh, svoju ljubav. To je bit svakog „ponovnog rođenja“ o kojem je govorio Isus: „Ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje“ (Iv 3,5). Budući da si ti svoj život predao u Božje ruke, Bog ti daje svoj život, svog Duha: „Što je rođeno od Duha, duh je.“
Ovo predanje Bogu je početak nepatvorene i duboke vjere. Od sada je Bog tvoj Gospodin, tvoj Otac, tvoj cilj i mjerilo za sve. Od sada je Božja ljubav u tebi! Žudiš za njim! Želiš mu služiti. Zlo je izgubilo moć nad tobom. Našao si svoj mir u Bogu. Sad znaš da te Bog ljubi da je pripremio za tebe mjesto u nebu.
Isuse, donosim ti svoje siroto
skrušeno srce.
Molim te, uzmi ga!
Jer sve sam dosada svoju dušu skrivao
kako pred tobom i pred ljudima.
Strah me je bilo novih rana,
strah pred tobom i ljudima.
Isuse, sad ti otvaram svoje srce
svoju dušu, tajne koje sam skrivao.
Isuse, donosim ti svoj prošli život.
Sve grijehe stavljam pred tvoj križ.
Očisti me od svih grijeha, krivica
svih kukavičluka i egoizama.
Priznajem ti sve
što me deprimira i tišti,
sve grijehe što me muče,
sve prijestupe prema bližnjima.
Sad istom zapažam veličinu
svoje krivnje pred Bogom i ljudima.
Isuse, molim te baci sve moje krivice
u vatru svoje ljubavi.
Spali ih u svom Srcu.
I uzmi me k sebi. Amen.
Herbert Madinger, Gospodine pomozi mi moliti!, UPT, Đakovo, 2009.